{"id":4055,"date":"2013-01-14T12:17:25","date_gmt":"2013-01-14T11:17:25","guid":{"rendered":"http:\/\/zupavodnjan.com\/pojmovnik-2"},"modified":"2013-08-27T13:20:33","modified_gmt":"2013-08-27T12:20:33","slug":"glossary","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/glossary","title":{"rendered":"Glossary"},"content":{"rendered":"<p>[message_box color=&#8221;red&#8221;]Unfortunately, this page is only in Croatian. If you want to help, <strong><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/vodnjan-parish\/donations\">you can donate funds<\/a><\/strong> for translation.[\/message_box]<br \/>\n<div id=\"jig1\" class=\"justified-image-grid jig-9a5eb61028ea7efeafb04b705e4485ac jig-preset-global\"><div class=\"jig-clearfix\"><\/div><noscript id=\"jig1-html\" class=\"justified-image-grid-html\" data-lazy-src=\"skiplazyload\" data-src=\"skipunveillazyload\"><ul><li><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/wp-content\/gallery\/razno\/pojmovnik_dekoracija.jpg\" title=\"Pojmovnik\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/wp-content\/gallery\/razno\/pojmovnik_dekoracija.jpg\" alt=\"Pojmovnik\" width=\"1633\" height=\"680\" \/><\/a><p class=\"jig-HTMLdescription\">Pojmovnik<\/p><\/li><\/ul><\/noscript><\/div><br \/>\n[divider scroll_text=&#8221;&#8221;]<\/p>\n<h2><strong>Pojmovnik<\/strong><\/h2>\n<p>Ako je pojam misao a rije\u010d njeno sredstvo izra\u017eavanja i kada ih oboje umetnemo u razvoj ljudske komunikacije od kad nastade rije\u010d do danas, tada je lak\u0161e sagledati namjeru ove cjeline. Judeokr\u0161\u0107anski nazor na svijet stvorio je svoje pojmove po sadr\u017eaju, opsegu i dosegu referirani na fenomen \u010dovjeka i njegovu sudbinu. Danas su ti pojmovi pod redukcionisti\u010dkim nadzorom, postali arhai\u010dni i mnogima neshvatljivi. Ako tome pridodamo ljudsku indolentnost, nesklonost osvje\u017eavanju radne memorije onda nanovo potvr\u0111ujemo opravdanost objave ove cjeline u sklopu ovih stranica.<\/p>\n<p>U odabiru pojmova prednost je dana onima koje vezujemo uz vjeru i obi\u010daje kr\u0161\u0107ana na tlu Istre. Definirani su samo pojmovi za koje smo smatrali da je to neophodno. Oni koji svojim sadr\u017eajem dokumentiraju realnost u kojoj su nastali i s kojom na ovaj na\u010din ulaze u sada\u0161njost. Oni koji imaju bogate slojeve zna\u010denja u kojima komuniciraju poruke pro\u0161losti ali i sada\u0161njosti i s kojima bi bilo po\u017eeljno ostati u vezi jer \u0161to je najbitnije promi\u0161ljaju sudbinu \u010dovjeka. Za izbirljive preostaje specijalizirana literatura. Ako na\u0161 Pojmovnik i malo osvijetli jezgro bi\u0107a posjetitelja ovih stranica i uspije ga sporazumjeti sa vlastitim traganjem i znati\u017eeljom, onda je na obostranu radost, opravdano njegovo objavljivanje.<\/p>\n<p>[accordion]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Advent&#8221;]<\/p>\n<p>Od slo\u017eenice &#8220;ad-venire&#8221;, &#8220;nado\u0107i&#8221; dolazi rije\u010d Advent ili hrvatski Do\u0161a\u0161\u0107e. To je kr\u0161\u0107anima vrijeme od mjesec dana prije Bo\u017ei\u0107a. Kroz to se vrijeme misli kako je \u010dovje\u010danstvo vjekovima o\u010dekivalo nekoga tko \u0107e razotkriti smisao \u017eivota. Njega su proroci navije\u0161tali, ali se Isus \u2013 kako ka\u017ee Pismo &#8211; rodio &#8220;kad se napunila punina vremena&#8221;, kalendarski prije 2012. godina. S Isusovim prvim dolaskom nisu rije\u0161eni problemi ljudi koji dolaze u \u017eivot u vremenu, pa se svake godine iznova slavi Advent ili Do\u0161a\u0161\u0107e, \u010dime se \u017eeli obznaniti kako je On potreban svakome, u svim \u017eivotnim okolnostima. To je misti\u010dni dola\u017eenje Kristovovo uvijek i k svima. Advent je pun lijepih, simboli\u010dnih obi\u010daja, kao \u0161to su: mise zornice, ki\u0107enje ku\u0107a vijencima, vijencem sa \u010detiri svije\u0107e, darivanje siromaha, kiu\u0107enje bora, pravljenje jaslica, vra\u0107anje dugova, pomirenje, \u010di\u0161\u0107enje savjesti napu\u0161tanjem grijeha. Advent je vrijeme op\u0107e \u010di\u0161\u0107enja i obnove, ozna\u010deno trijezno\u0161\u0107u, bez ispraznih zabava.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<br \/>\n[acc_item title=&#8221;Agnostik&#8221;]<\/p>\n<p>Pojam dolazi od gr\u010dke rije\u010di agnostos \u2013 nespoznat. U stvari filozofsko idealisti\u010dko u\u010denje o nemogu\u0107nosti objektivne spoznaje. Pristalice se takvog mi\u0161ljenja nazivaju agnosticima, odnosno nauka agnosticizam. Obi\u010dno se agnostikom naziva \u010dovjeka koji nije siguran u postojanje Boga, niti ga nije\u010de, niti ga prihva\u0107a.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<br \/>\n[acc_item title=&#8221;Agonija&#8221;]<\/p>\n<p>Gr\u010dki agon ima v\u0161e zna\u010denja: napor, stah, smrtni strah, borba sa smr\u0107u, agonija &#8211; stanje umiranja, na samrti. Stanje koje u svakom humanom \u010dovjeku izaziva suosje\u0107anje s umiru\u0107im. U kr\u0161\u0107anstvu umiranje ima posebno zna\u010denje, kao \u0161to je bilo ono Isusovo na kri\u017eu ili kr\u0161\u0107anskih mu\u010denika. U Srednjem vijeku postojale su bratov\u0161tine dobre smrti. Kad se \u010dulo da netko umire, bratimi su se na glas zvona okupili u crkvi i molili tzv. agoniju. Bila je to u stvari vrlo razvijena terminalna skrb. Umiru\u0107i je znao da nije sam, ni napu\u0161ten. Bolesniku je sve\u0107enik nosio utjehu vjere, sakramente umiru\u0107ih: ispovijed, pri\u010dest i pomazanje. Jo\u0161 se po nekim crkvama \u010duvaju statuti i znakovi bratov\u0161tina dobre smrti.<br \/>\n[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Alba&#8221;]<\/p>\n<p>Alba od latinskog albis \u2013 bijel, je bijela duga haljina kakvu su nosili rimski gra\u0111ani. Sve\u0107enik je u po\u010detku obu\u010den kao gra\u0111anin, a ostala je kao liturgijsko ruho do danas. Bijela haljina sve\u0107enika podsje\u0107a da je odijeljen od svijeta. zadr\u017eala se do danas. Takvu su bijelu haljinu obla\u010dili i novokr\u0161tenici. Nosili su je osam dana, do blagdana Malog uskrsa ili Bijele nedjelje. Podsje\u0107ala ih je na milosno odijelo kojim je obu\u010dena njihova du\u0161a. I danas se na kr\u0161tenika stavlja simboli\u010dna bijela haljinica.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Alegorija&#8221;]<\/p>\n<p>Gr\u010dki allegoreo \u2013 zna\u010di govoriti slikovito. U umjetnosti se alegorijski izra\u017eavalo slikama ili kipovima. Alegorijski se govor smatra umjetno\u0161\u0107u. Napr.: U la\u017eima su kratke noge. Veliki se govornici slu\u017ee alegorijama. Alegorija dosi\u017ee mnogo dulje i u\u010dinkovitije nego li direktan govor. Sveto Pismo, kao u svakom pogledu naj knjiga, sva je alegorijski pisana i dosi\u017ee sve ljude svih vremena. I Kristovi su govori alegorijski i nepotro\u0161ivi, \u010dak va\u017ee\u0107i i kad se izmijene civilizacijske norme pona\u0161anja.<br \/>\n[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Aleluja&#8221;]<\/p>\n<p>Aleluja od hebrejskog alelujah, zna\u010di slaviti Boga.U bogoslu\u017eju je \u010dest usklik jer je bogoslu\u017eje, prije svega zahvaljivanje Bogu. Na neki je posebni na\u010din to usklik vazmenog vremena kad se divimo kako je Bog uskrsnuo Isusa od mrtvih.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Amen&#8221;]<\/p>\n<p>Amen je hebrejska rije\u010d i zadr\u017eana je mnogim jezicima. Naj\u010de\u0161\u0107e prevodi tako budi, tako je ili jednostavno da kao \u0161to upotrebljava i sv. Pavao kad amen prevodi kao na\u00ec. Tim se usklikom zavr\u0161avaju sve liturgijske molitve. A izra\u017eava s slaganje i pristajanje uz ne\u0161to ili nekoga, izraz je sigurnosti. Isus nekada nagla\u0161uju\u0107i va\u017enost svoje poruke po\u010dinje ponavljanjem rije\u010di Amen: zaista, zaista vam ka\u017eem. Bo\u017eji Amen ljudima je Isus Krist kojim potvr\u0111uje ljubav prema \u010dovjeku. \u010covjekov je Amen Bogu, potpuna pripadnost njemu.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;An\u0111eo&#8221;]<\/p>\n<p>Pojam je od gr\u010dkog \u00e1ggelos \u2013 vjesnik. An\u0111eli su duhovna, nevidljiva bi\u0107a koja slu\u017ee Bogu. Biblija ih razlikuje po slu\u017ebi i gradaciji, slikovito kao &#8220;nebesku vojsku&#8221;. Od VI. st. se razlikuju tri reda an\u0111ela: Serafini, Gospodstva i Vlasti. Poimence su osobito poznata tri an\u0111ela: Mihovil, Gabrijel i Rafael. An\u0111eli su za\u0161titnici pojedinih ljudi, an\u0111eli \u010duvari. Mons. Giuseppe Del Ton, poznati vatikanski djelatnik, napisao je knjigu &#8220;O an\u0111elima&#8221; u kojoj tvrdi da an\u0111eli upravljaju nebeskim tijelima i da svaki narod ima svog an\u0111ela tzv. etnarha. An\u0111eli su duhovna, nevidljiva bi\u0107a. Prikazuju ih sa krilima, tj. u \u017eivotom druga\u010dijim od \u010dovje\u010djega.<\/p>\n<p>Racionalisti sumnjaju u postojanje an\u0111ela, ali je Biblija puna izvje\u0161taja o njima. Isusov \u017eivot po\u010dinje navje\u0161tenjem an\u0111ela Gabrijela, Isusa tje\u0161i an\u0111eo na samrti, stoji na Isusovom praznom grobu, prate ga na uza\u0161a\u0161\u0107u. Isus vi\u0161e puta govori o an\u0111elima, \u010dak i na sudnjem danu.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Anglikanac&#8221;]<\/p>\n<p>Staro ime za Englesku je Anglija. Tamo je dogodio vjerski rascjep. Kralj Henrik VIII. je bio gorljivi vjernik. Razumio je \u0161to katoli\u010dka vjera zna\u010di za napredak ljudi i kraljevstva. Papa ga je nazivao fidei defensor \u2013 braniteljem vjere.Kad je do\u0161ao u pote\u0161ko\u0107e sa svojom \u017eenom Katarinom Aragonskom koja mu je rodila samo k\u0107erku, ne nasljednika, uze drugu Anu Bolin, nadaju\u0107i se da \u0107e ga Papa razumijeti i olako poni\u0161titi njegov prvi brak, ali Papa nema vlasti poni\u0161titi valjano sklopljni brak. Kralj Henrik VIII. se trada naljutio, papa Klement VII. ga je 1533. isklju\u010dio iz Crkve, a on je napustio Katoli\u010dku crkvu proglasiv\u0161i sebe i vjerskim poglavarom Engleske crkve i mijenjao je \u0161est \u017eena u \u017eelji da dobije nasljednika. Sura\u0111ivao je s protestantima, iako ih nije dopu\u0161tao u Engleskoj, i tako je nastala Anglikanska crkva. Progonio je redovnike i kr\u0161\u0107ane koji se nisu odvojili od Rima. Pripadnik anglikanske crkve zove se anglikanac. Danas ima oko 40 milijuna anglikanaca odijeljenih od Katoli\u010dke crkve kao \u0161to su odijeljeni pravoslavci i protestanti. Po\u0161to su svi kr\u0161teni, i imaju mnogo toga zajedni\u010dkoga, danas se mnogo radi na ujedinjenju svih kr\u0161tenih, pokret poznat kao ekumenizam, i vrlo va\u017ean u svijetu globalizacije.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Antifona&#8221;]<\/p>\n<p>Antifoneo gr\u010dki zna\u010di odgovaram, izmjeni\u010dno pjevanje. U crkvenom pjevanju je antifona zapjev prvog stiha, na\u0161to prisutni odgovaraju. To je ujedno i intonacija, muzi\u010dki modus po kojem se pjevaju psalmi. I na kraju se pjeva antifona kao zaklju\u010dak jedne pjesme. Obi\u010dno se svaki psalam pjeva po drugoj melodiji, pa je antifona uvijek nova i stanovita dinami\u010dnost i svje\u017eina u pjevanju.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Antipendij&#8221;]<\/p>\n<p>Antipendij po sebi zna\u010di visjeti naprijed. Pojam je vezan uz oltar.Bilo da je oltar kao stol ili sarkofag, sprijeda je imao bogato izra\u0111en &#8220;zastor&#8221; antpendij. Nekad je vezen od platna, nekad je izra\u0111en reljefno sa prikazom svetaca ili biblijskih motiva. Nekada je izra\u0111en od drva i oslikan. A u novije vrijeme kad se oltari izra\u0111uju od mramora, antipendij ima dragocjene raznobojne mramorne intarzije, \u010desto ukra\u0161en sa reljefima poput dragocjenog sarkofaga.<br \/>\n[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Apostol&#8221;]<\/p>\n<p>Gr\u010dki apostell\u00f5 zna\u010di \u0161aljem. Otuda ime dvanaest Isusovih apostola koje odabra kao svoje izaslanike, vjerovjesnike, propovjednike. Prema drevnim obi\u010dajima poslaniku pripada ista \u010dast kao i onome koji ga \u0161alje. Isus je htio da se umnogostru\u010di njegova poruka i izabire dvanestoricu. Od dvanaest izraleskih plemena nastao je narod, a po dvanaestorici apostola nastat \u0107e novi Izrael, novi vjerni\u010dki narod, Crkva. Apostoli su svjedo\u010dili Isusa, postali temelj Crkve. Njihova \u0107e se slu\u017eba po njihovim nasljednicima protezati kroz tisu\u0107lje\u0107a. Imena su dvanaest apostola: Petar, Jakov, Ivan, Andrija, Filip, Bartolomej, Matej, Toma, Jakov Alfejev, Tadej, \u0160imun i Juda, s izuzetkom Pavla koji je apostolom postao nakon Kristove smrti i uskrsnu\u0107a i bit \u0107e u neku ruku prete\u010da svim budu\u0107im rukopolo\u017eenim vjerovjesnicima.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Apostolski Nuncij&#8221;]<\/p>\n<p>Nuncij zna\u010di glasnik. Dok je apostole pozvao osobno Isus, nuncije \u0161alje rimski biskup, Papa. U zemljama koje imaju ure\u0111ene odose sa Svetom Stolicom, nuncij je Papin izaslanik da rje\u0161ava sva dru\u0161tvena pitanja Crkve u odnosnoj dr\u017eavi. Nuncij je u posebnoj vezi sa biskupima, sudjeluje na njihovim sjednicama i prati \u017eivot onda\u0161nji Crkve, pogotovo u dana\u0161njem demokratskom, lai\u010dkom svijetu gdje su kr\u0161\u0107ani \u010desto vrlo izlo\u017eeni.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Apotolsko vjerovanje&#8221;]<\/p>\n<p>Vjerovanje je obrazac koji sadr\u017ei bitne \u010dlanke katoli\u010dke vjere. Iskreni ga vjernici znaju napamet. Postoji vi\u0161e Vjerovanja, ali su najpoznatija: Apostolsko i Nicejsko vjerovanje. Za Apostolsko se smatra da potje\u010de od samih apostola, zapisano oko 150. godine. A Nicejsko je nastalo na saboru u Niceji 325. godine, i ne\u0161to je op\u0161irnije jer tuma\u010di neke stavke. Nicejsko je uvedeno u liturgiju i vjernici ga recitiraju ili pjevaju kao himan svake nedjelje i blagdana.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Apstinencija&#8221;]<\/p>\n<p>Rije\u010d dolazi od latinskog abstinere \u2013 uzdr\u017eati se.To je gospodarenje sobom i mo\u0107 suzdr\u017eati se od koje\u010dega: alkohola, jela, pi\u0107a, zabave, plesa u adventsko i korizmeno vrijeme, danas od Interneta, televizije i poplave reklama i filmova. Ali u nekom posebnom smislu apstinencija je uzdr\u017eavanje od seksualnih \u010dina zbog nekog uzvi\u0161enog cilja, kao \u0161to su nauka, ja\u010danje bra\u010dne ljubavi na duhovnom planu, ili pak onih koji imaju karizmu \u017eivota u celibatu i i slu\u017ebi su nebrojenih ljudi.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Askeza&#8221;]<\/p>\n<p>Gr\u010dki askezis \u2013 vje\u017eba, je odricanje od mnogih ina\u010de dozvoljenih stvari, obuzdavanje po\u017euda, uvijek zbog vi\u0161ih ciljeva, ja\u010danja volje i karaktera, zbog vje\u017ebanja u vrlinama. Ima asketa i isposnika koji se odri\u010du svih u\u017eitaka u \u017eivotu za pokoru osobnih ili tu\u0111ih grijeha. Ima posebna nauka Ascetika koja se bavi askezom. Askete su zadivili ljude oko sebe i potakli na pravedniji i umjereniji \u017eivot za razliku od onih koji si sve dozvoljavaju i bez obzira na druge.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Ateist&#8221;]<\/p>\n<p>Gr\u010dke rije\u010di a-theos doslovno zna\u010de ne \u2013 Bog. Ateisti otvoreno govore da ne vjeruju u Boga i da ne postoji. Zanimljivo kako II. vatikanski koncil obrazla\u017ee ateizam suodgovorno\u0161\u0107u vjernika. Magijskom, nezrelom, ili \u010dak iskrivljenom vjerom, naj\u010de\u0161\u0107e se uzrokuje ateizam. Ipak kada se razgovara sa ateistima vrlo je rijetko na\u0107i \u010dovjeka sigurna u nepostojanje Boga. Naj\u010de\u0161\u0107e se vidi kako oni vjeruju, ali na druga\u010diji na\u010din. Tek se pod pritiskom propagande u novije vrijeme bio razmahao tzv. militantni ateizam s ciljem da se svim sredstvima iskorijeni svako vjerovanje u Boga. Ali se militantni ateizam uru\u0161io pred vlastitim besmislom. Danas je vi\u0161e prisutan tzv. prakti\u010dni ateizam, tj. na\u010din \u017eivota u bu\u010dnom i hedonisti\u010dkom svijetu kao da Boga nema. Ali ipak razgovor s tim ljudima iznena\u0111uje u pozitivnom smislu, pa se fenomen ateizma tek mora izu\u010diti. Ono \u0161to se izra\u017eava rije\u010dju ateista, hrvatski se ka\u017ee bezbo\u017enik. U Pismima se bezbo\u017enika naziva i bezakonikom. Zakon se gr\u010dki ka\u017ee nom\u00f3s \u0161to bi u na\u0161em poimanju bili zidarski instrumenti kojima zidar oblikuje kamenje za zidanje. Zakoni koji su zapisani u na\u0161oj savjesti, ili su proklamirani u Deset Bo\u017ejih zapovijedi ili ih je dopunio Isus kao punina zakona su sredstva kojima nas Stvoritelj ugra\u0111uje u svoje djelo. Zna\u010di vrlo je dramati\u010dno napustiti oslu\u0161kivanje savjesti i vr\u0161enje volje Bo\u017eje jer se time \u010dovjek ni u \u0161to ne ugra\u0111uje. Mo\u017ee se na kraju \u017eivota prepoznati kao otpad.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Aureola&#8221;]<\/p>\n<p>Aureulus latinski zna\u010di zlatan. Zlatni krug oko glave sveca na slici ili kipu zove se aureola. Aureola je simbol savr\u0161enstva, odnosno svetosti.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Autentika&#8221;]<\/p>\n<p>Gr\u010dki authenses zna\u010di istinit, prav, izvoran, zajam\u010den vjerodostojan.Autentika je ono \u0161to sa sigurno\u0161\u0107u potvr\u0111uje istinitost ne\u010dega.To je naj\u010de\u0161\u0107e pe\u010dat ili za one koji nemaju pe\u010data otisak prsta ili u na\u0161e vrijeme pismenosti, vlastoru\u010dni potpis. Ipak u nekom posebnom smislu autentike su vo\u0161teni pe\u010dati biskupa ili crkvenih dostojanstvenika kojima ozna\u010duju relikvije svetaca i isprava i jam\u010de njihovu izvornost. Bilo je slu\u010dajeva da su nesavjesni plemi\u0107i u \u017eelji da privuku hodo\u010dasnike, a time pa\u017enju i promet, izlo\u017eili la\u017ene relikvije. Onda je do\u0161la odredba Crkve da se ni\u0161ta ne mo\u017ee izlagati javnom \u0161tovanju \u0161to svojim pe\u010datom i dokumentom nije garantirao neki biskup.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Balaustra&#8221;]<\/p>\n<p>Francuski balustrade, sli\u010dno i talijanski balaustrata zna\u010di naslon, ograda stubi\u0161ta i balkona. U crkvi je balaustra ograda koja dijeli sveti\u0161te od crkvene la\u0111e. U biv\u0161em na\u010dinu pri\u010de\u0161\u0107ivanja, balaustra je slu\u017eila kao naslon na koji su se oslonili pri\u010desnici u kle\u010de\u0107em stavu. Balaustra je obi\u010dno izra\u0111ena nizom stupi\u0107a koji dr\u017ee gornji vodoravni prag. Stupi\u0107i su u bogatijim crkvama od dragocjenog mramora u boji, u siroma\u0161nijima od kamena. Prolaz je u sveti\u0161te u sredini ili otvoren, ili zatvoren vratima od kovanog \u017eeljeza. I sve ukupno \u010dini vrlo lijep estetski dio crkvenog inventara, ali i podsje\u0107a na negda\u0161nju Svetinju nad svetinjama rezerviranu samo za slu\u017ebenike bogoslu\u017eja. Na\u017ealost u pokoncilskoj obnovi u tra\u017eenju na\u010dina smje\u0161taja oltara prema puku, mnoge su balaustre nepovratno nestale i uni\u0161tene.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Baldahin&#8221;]<\/p>\n<p>Talijanski baldacchino zna\u010di tkanina iz Bagdada, Baldacco gdje se prvotno proizvodilo. Danas baldahin zna\u010di sve\u010dani natkrov nad prijestoljem, krevetom ili oltarom od dragocjenog platna ili mramora. Baldahin se zove i nebo, nebnica koja se nosi na \u010detiri lijepo izra\u0111ena \u0161tapa u sve\u010danim crkvenim procesijama a natkriva, primjerice, Presveti Oltarski Sakrament u Tijelovskoj procesiji, relikvije, ili kip na blagdan sveca za\u0161titnika ili Bogorodice. Baldahin je naj\u010de\u0161\u0107e bogato izvezen raznim motivima i simbolima, krase ga i rese na dijelovima koji padaju sa vodoravnog dijela.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Bazilika&#8221;]<\/p>\n<p>Jest imenica od gr\u010dke rije\u010di basilik\u00e9, latinski basilica, zna\u010di &#8220;kraljevska dvorana, sudnica&#8221;. Bazilikom se u staro vrijeme zovu \u010detvrtaste zgrade za javno poslovanje- u ime cara &#8211; koje nad ulazom imaju trijem, na dnu polukru\u017enu apsidu koja dobro odzvanja. Kr\u0161\u0107ani su svojim kraljem smatrali Krista, pa su u 4. st. dodavanjem nekih graditeljskih elemenata po\u010deli graditi njemu u \u010dast gra\u0111evine sli\u010dne kraljevskim ku\u0107ama. One su bile pogodne za obavljanje bogoslu\u017eja u \u010dast Bo\u017eju, kralja kraljeva. Bazilika je obi\u010dno podijeljena uzdu\u017e na tri ili pet prostora koje se zovu la\u0111a. Svjetlo ulazi kroz prozore iznad ni\u017eih krovova, te na pro\u010delju i iznad polukru\u017ene apside. Kasnije se bazilikom zovu crkve koje imaju povi\u0161en srednji prostor ili crkve koje imaju neku posebnost, bilo zbog starine, bilo zbog va\u017enosti, i nazivaju se basilicae majores- ve\u0107e bazilike i basilicae minores \u2013 manje bazilike. Naljep\u0161i su primjerci u nas Eufrazijeva bazilika u Pore\u010du i Uznesenja Marijina u Puli.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Bdijenje&#8221;]<\/p>\n<p>Isus je pozvao apostole da bdiju s njime prije smrtne borbe. Poru\u010dio je svima da &#8220;budu budni i bdiju&#8221; prije smrti i dolaska na sud Bo\u017eji. Bdijenje se po Isusovu primjeru bilo uobi\u010dajilo kao priprema prije velikih blagdana. Bdijenje je ostalo do danas uo\u010di Uskrsa na Veliku subotu. Dok se mrtvace dr\u017ealo u ku\u0107ama prije sahrane, bdijelo se uz njihovo mrtvo tijelo.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Beatifikacija&#8221;]<\/p>\n<p>Beatifikacija je pravni postupak crkvenog sudi\u0161ta koji se vodi za progla\u0161enje nekoga bla\u017eenim. Postupak se u na\u0161e vrijeme otvara na prijedlog biskupa ili Biskupske konferencije. I nastavlja nakon odobrenja Kongregacije za slu\u010dajeve bla\u017eenih i svetih. Slu\u010daj se istra\u017euje u svim segmentima: pomo\u0107u svjedoka, istra\u017eivanjem pisanih dokumenata, \u0161tovanja, mogu\u0107ih milosti ili \u010dudesnih doga\u0111aja i ozdravljenja postignutih zagovorom kandidata. Po zavr\u0161etku prvostupanjskog postupka koji u na\u010delu vodi biskup, materijali se kao Positio ili stanje slu\u010daja, zape\u010da\u0107eni predaju Kongregaciji na drugostupanjsko prou\u010davanje. Ukoliko slu\u010daj napreduje, donosi se kona\u010dna odluka zadu\u017eenih \u010dlanova kardinala. Za progla\u0161enje bla\u017eenim tra\u017ei se besprijekoran \u017eivot od kr\u0161tenja ili nakon obra\u0107enja ili mu\u010deni\u0161tvo iz mr\u017enje na vjeru, a za progla\u0161enje svetim ili kanonizaciju, tra\u017ee se \u010dudesa koja se verificiraju posebnim vje\u0161ta\u010denjem. Neki se bla\u017eenima i svecima progla\u0161uju relativno brzo, drugi nakon desetine godina, \u010dak i stolje\u0107a.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Benediktinci&#8221;]<\/p>\n<p>Talijanski benedetto ili latinski benedictus zna\u010di blagoslovljen. Svetac se imenom Benedikt rodio 480. u Norci u Umbriji u Italiji. Sa studija u Rimu je pobjegao zbog raskala\u0161enog \u017eivota studenata. I ostavio je svijet. Oti\u0161ao je u samo\u0107u u Subiaco gdje je sreo monaha Romana. Benedikt je upokorio tijelo, ali je osje\u0107ao velike napasti. Monasi su iz susjedstva do\u0161li k njemu i zbog svetosti pridobili ga sebe. Vidjev\u0161i nered zajednice, nakani im propisati pravila. Neki se pobuni\u0161e, \u010dak mu metnu\u0161e otrov u \u010da\u0161u. Na znak kri\u017ea, \u010da\u0161a se raspa. Osupnuti moli\u0161e ga opro\u0161tenje, ali ih no\u0107u napusti i vrati u samo\u0107u. Svojom sveto\u0161\u0107u privukao je mnoge. \u017divjeli su ako monasi. Nicali su novi samostani, i najglasovitiji Monte Cassino, gdje je napisao glasovito Pravilo benediktinskog reda. Red je dao mnogo svetaca, Papa i crkvenih dostojanstvenika. Red je izdr\u017eao sve progone barbara i svojim geslom &#8220;Moli i radi&#8221; udario temelje op\u0107em razvoju. Ra\u0161irili se diljem svijeta. Benedikt je umro 21. o\u017eujka 543. ali njegovi plodovi ostaju. Benediktinci su dali nemjerljiv doprinosi sveukupnoj kulturi \u010dovje\u010danstva. U Istri je bilo 28 samostana, uz hrvatsku obalu ukupno 137.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Biskup&#8221;]<\/p>\n<p>Izvedenica je od gr\u010dke rije\u010di ep\u00edskopos \u2013 nadzornik, nadglednik. Otuda latinski episcopus i skra\u0107eno hrvatski biskup. Biskup je nadglednik sve\u0107enika i vjernika na nekom teritoriju, pa se teritorij naziva biskupija ili dijeceza. Vi\u0161e biskupija sa\u010dinjavaju crkvenu pokrajinu ili metropoliju kojoj upravlja nadbiskup metropolita sa njemu podlo\u017enim biskupima. Tako je kod nas Rije\u010dka metroplija koju sa\u010dinjavaju biskupije: pore\u010dko-pulska, Rije\u010dka, Kr\u010dka i Gospi\u0107ko-senjska. U po\u010detku biskupa biraju vjernici, papa ih potvr\u0111uje. Od XII. st. biskupe imenuje papa na temelju mi\u0161ljenja i svjedo\u010danstva mjesne Crkve. Biskupi su ovisni i poslu\u0161ni papi i s njime tvore &#8220;Crkvu jednu&#8221;.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Blagoslov&#8221;]<\/p>\n<p>Uvijek je blagoslov zazivanje Boga u raznim potrebama i \u017eeljama. Naj\u010de\u0161\u0107e je blagoslov vezan uz razne geste, kao: polaganje ruku (znak Bo\u017eje blizine), znamenovanje kri\u017eem (koji podsje\u0107a na Isusa Boga i \u010dovjeka, sjedinjenje bo\u017eanske i ljudske naravi), \u0161kropljenje blagoslovljenom vodom (voda je simbol \u017eivota, rasta i razvoja), mazanje uljem (\u0161to podsje\u0107a na pomazanje proroka i kralja koji uvijek imaju odgovornost za druge). Blagoslivljaju se osobe, vjernici u raznim prigodama, bolesnici, jelo, nabo\u017eni predmeti, ku\u0107e, radili\u0161ta, bolnice, ceste, mostovi, vozila, sve \u0161to slu\u017ei \u010dovjeku u su\u017eivotu s Bogom. Obi\u010dno je svaka blagoslovna gesta popra\u0107ena odre\u0111enom molitvom. Naj\u010de\u0161\u0107e se blagoslov iskazuje izgovaranjem imena triju bo\u017eanskih osoba: Oca, Sina i Duha Svetoga. U kona\u010dnici, vrhunac je blagoslova nasljedovati njih. Nekad se blagoslovna molitva zavr\u0161ava: &#8220;Po Kristu Gospodinu na\u0161em&#8221; jer je Isus do\u0161ao iz Presvetog Trojstva, za njega \u017eivio i k njemu se uskrsnu\u0107em vratio.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Blagoslovina&#8221;]<\/p>\n<p>Crkva blagosivlje osobe, zgrade i predmete. Predmeti se mogu i zvati blagoslovine. U svakom se blagoslivljanju obra\u0107a Bogu i uvijek se moli da &#8220;odstupi svako uznemirivanje ne\u010distog duha&#8221; i da svi koji se &#8220;po Bo\u017ejoj volji i po Bo\u017ejem zakonu poslu\u017ee tim stvarima, u\u017eivaju svaku za\u0161titu za du\u0161u i tijelo&#8221;. Mnogi vjernici kad kupuju nabo\u017ene predmete ho\u0107e da budu blagoslovljeni, kao: svije\u0107e, krunice, privjesci, molitvenici, Biblija, svije\u0107e, voda, ulje, hrana, darovi za drage osobe. \u010cak se blagoslivlje staje i sol za doma\u0107e \u017eivotinje. \u017dupnici su du\u017eni svake godine obi\u0107i ku\u0107e kr\u0161\u0107ana i blagosloviti ih. A u mnogo slu\u010dajeva se nakon blagoslova dogode \u010dudesni u\u010dinci o \u010demu mo\u017ee svjedo\u010diti svaki sve\u0107enik.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Blagoslovljena voda&#8221;]<\/p>\n<p>Voda se vrlo sve\u010dano blagoslivlje dvaput godi\u0161nje: na uskrsnom bdijenju i uo\u010di blagdana Triju kaljeva. Ona na bdijenju slu\u017ei za kr\u0161tenje \u010dime svakog kr\u0161tenika Isus \u017eeli sjediniti sa sobom i pove\u0107ava Crkvu. Uo\u010di Bogojavljenja voda slu\u017ei za potrebe crkve i ljudi. Na ulazu u crkvu u kamenici se nalazi blagoslovljena voda. Svaka kr\u0161\u0107anska obitelj tako\u0111er ima blagoslovljenu vodu, spomen na kr\u0161tenje. Mnogi svetu vodu dr\u017ee u malim skropionicama na ulazu u ku\u0107u ili kod kreveta, njom s kri\u017eaju, \u0161krope bolesnike, slu\u017ei kod sve\u010danog blagoslova klu\u0107e, za slu\u010daj primanja sakramenta u ku\u0107i. Tom se vodom blagoslivlju polja da budu za\u0161ti\u0107ena od nametnika i nevremena. Vodu Crkva blagoslivlje i privatno.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Bog&#8221;]<\/p>\n<p>Rije\u010d toliko puta \u010duvena. A mo\u017eda nikad domi\u0161ljena. Staroslavneski bog&#8217;, perzijski b\u00e1ga,bhagah, zna\u010di udio, obilje, onaj koji dijeli bogatstvo.Latinski Deus i gr\u010dki The\u00f2s, ozna\u010duje \u010dudo, diviti se. Onako kao \u0161to roditelj dijeli bogatstvo djetetu, ili kao \u0161to se novoro\u0111en\u010de divi roditelju, tako se \u010dovjek osje\u0107a pred Bogom, pa bi se mo\u017eda na kraju zna\u010denje rije\u010di Bog moglo svesti na najdra\u017ei nam pojam Otac, kako ga Isus upravo naziva u molitvi O\u010de na\u0161. Bog je po svojoj biti duh, nevidljiv, na neki na\u010din dostupan samo na\u0161oj inteligenciji i volji, na\u0161em geniju. Najve\u0107i mogu\u0107i uspjeh \u010dovjeka jest biti povezan s Bogom, kako su sveci govorili: sve \u010diniti za Boga. Bog je \u017eiv, osoba, pametan, stvoritelj, sveznaju\u0107i, dobar, svemogu\u0107i, svuda\u0161nji, vje\u010dan, ljubav, svet&#8230; i nikada ne mo\u017eemo izgovoriti njegovu bit. Istinski je razvoj, napredak i sre\u0107a za \u010dovjeka nasljedovati bi\u0107e Bo\u017eje. \u010ciniti \u0161to bi Bog \u010dinio na mom mjestu, ne \u010diniti \u0161to On ne bi u\u010dinio.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Bogorodica&#8221;]<\/p>\n<p>Katolici na posebni na\u010din \u0161tuju Svetu Djevicu Mariju, Majku Kristovu. Nju an\u0111eo prozva &#8220;punom milosti&#8221;. Milosti su Bo\u017eji darovi. Stru\u010dnjaci su u imenu Marija prona\u0161li oko 70 zna\u010denja. Kroz tisu\u0107lje\u0107a njoj su pridavali najljep\u0161a imena kako se nalaze u Lauretanskim litanijama. u Na\u0161em je narodu najomiljenije ime Majka Bo\u017eka. Jedno je ime Bogorodica. Nakon pojave nekih krivovjerja oko Isusa, osobito Arija i njegovih sljedbenika arijevaca koji su nijekali Kristovo bo\u017eanstvo, biskupi su na koncilu u Klacedonu 451. ras\u010distili krivovjerje, utvrdili da je Isus Krist pravi Bog i pravi \u010dovjek i prozvali Mariju Bogorodicom, gr\u010dki Teotokos, \u0161to je i najto\u010dnije ime ukoliko se imenom \u017eeli iskazati njeno poslanje.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Bolesni\u010dko pomazanje&#8221;]<\/p>\n<p>Isus je lije\u010dio bolesne. Ali ne na na\u010din kako su to \u010dinili karizmatici ili lije\u010dnici, nego \u010dudesno, na rije\u010d, jednostavnom gestom. \u010cudesno ozdravljenje i vra\u0107anje mrtvih u \u017eivot, zna\u010dilo je da Isus ima bo\u017eansku mo\u0107. Nakon uskrsnu\u0107a On nare\u0111uje apostolima da propovijedaju, pola\u017eu ruke na bolesne i ma\u017eu ih uljem. Sveti Jakov apostol izri\u010dito je oko 60. godine zapisao: &#8220;Boluje li tko me\u0111u vama? Pozovite starje\u0161ine crkve, oni neka mole nad bolesnikom i ma\u017eu uljem u ime Gospodnje i molitva \u0107e vjere spasiti bolesnika i Gospodin \u0107e ga pridignuti, ako je u grijehu, oprostit \u0107e mu.&#8221; Tako je od samog po\u010detka bilo u Crkvi. Sve\u0107enici su svjedoci mnogih \u010dudesnih doga\u0111aja. Sveto se ulje blagoslivlje na Veliki \u010detvrtak u katedrali i \u010duva s po\u0161tovanjem za svaku potrebu.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Bo\u017ei\u0107&#8221;]<\/p>\n<p>Sredi\u0161nji i najstariji kr\u0161\u0107anski blagdan je Uskrs. Sve \u0161to je Isus \u010dinio i govorio, na neki je na\u010din posebno zabljesnulo na dan kad je od mrtvih ustao. Oko tog doga\u0111aja po\u010dela se \u0161iriti svijetom radosna vijest. Nakon toga po\u010deli su prvi vjernici sabirati sve \u0161to se s Isusom zbilo od po\u010detka, pa je mlada Crkva sabrala \u017eivot Isusov koji \u0107e uskoro zapisati \u010detiri evan\u0111elista. Doumljuju\u0107i Isusov \u017eivot, nisu mislili na kalendarski i datumski na\u010din kao \u0161to mislimo mi danas. Tako su nastali najstariji kr\u0161\u0107anski blagdani Uskrs, Bo\u017ei\u0107, Tri kralja, Duhovi. Izme\u0111u njih su smje\u0161teni glavni doga\u0111aji Isusova \u017eivota. Bo\u017ei\u0107 je stavljen na 25. prosinca kad dan tek po\u010dinje rasti. Pogani su taj dan svetkovali raduju\u0107i se &#8220;ja\u010danju&#8221; Sunca od kojega je sve ovisilo. Kr\u0161\u0107ani tad smje\u0161taju Isusovo ro\u0111enje jer je za njih Isus bio sve. Nakon toga su poredani drugi blagdani.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Bratov\u0161tina&#8221;]<\/p>\n<p>Kr\u0161\u0107ani se od po\u010detka smatraju bra\u0107om, sve imaju zajedni\u010dki kao \u0161to \u0107e imati u vje\u010dnosti. Odre\u0111eni se broj obitelji u\u010dlanio u tzv. bratov\u0161tinu. \u010clanovi su se zakleli na ime jednog sveca da \u0107e biti bra\u0107a u svemu. Glavni je cilj udru\u017eivanja bilo posve\u0107enje vlastitog \u017eivota i preno\u0161enje znanja, pa su se nazivale i \u0161kole. Imali su svoj blagdan, svoju crkvu ili oltar, statut, uniformu, posebni stendard i mjesto u procesiji, upravitelja ili gastalda, blagajnika, sve\u0107enika kao duhovnika, \u010desto i zajedni\u010dku grobnicu. Bratov\u0161tine su u slu\u010daju nesre\u0107e pomagale svoje bratime, spremale miraz, davale kredite uz male kamate. Bile su prete\u010de mnogih tekovina modernog dru\u0161tva.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Busola&#8221;]<\/p>\n<p>Ve\u0107e su crkve iza glavnog ulaza imale odijeljen me\u0111u prostor zvan busola. Crkva je bila za\u0161ti\u0107ena od vjetra, hladno\u0107e i direktnog sunca. Ali je bila i kao upozorenje kako nemaju pristupa koji ne razumiju misterij, tj. tajne koje se u crkvi slave.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Caritas&#8221;]<\/p>\n<p>Latinski caritas \u2013 ljubav, milost, milosr\u0111e, je odlika kr\u0161\u0107anskog \u010dovjekoljublja. Po uzoru na Isusa koji je svima \u010dinio dobo, kr\u0161\u0107ani ve\u0107 u po\u010detku na svojim euharistijskim slavljima zajedni\u010dki blaguju bez obzira koliko je tko mogao donijeti. Poznata je Isusova pouka o Milosrdnom Samaritancu koji se pobrinuo za putnika koji je pao me\u0111u razbojnike, i o bogata\u0161u koji Lazaru nije htio pomo\u0107i. Isus uz dobrotvornost vezuje i vje\u010dnu \u010dovjekovu sudbinu &#8220;\u0161to ste u\u010dinili najmanjemu od njih, meni ste u\u010dinili&#8221;. U Rimu je poznata \u0111akonska slu\u017eba koja je skupljala milodare za bolesne i siromahe. U suvremenom svijetu postoji me\u0111unarodni i nacionalni, te \u017eupski Caritas za pomo\u0107 u katastrofama i svakodnevnim nevoljama.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Crkva&#8221;]<\/p>\n<p>Gr\u010dka rije\u010d ekklesia, latinski ecclesia, talijanski chiesa \u2013 zna\u010di sazvan skup, zajednica. Tako\u0111er gr\u010dki kyriak\u00e9 oik\u00eda \u2013 zna\u010di ono \u0161to pripada Gospodinu, Gospodinova ku\u0107a, iz \u010dega njema\u010dki naziv Kirche, engleski Church, hrvatski Crkva, a zna\u010di zajednica, koja pripada Gospodinu. &#8220;Vjerujem u Crkvu&#8221;, kako se moli u Simbolu vjere, jest uvjerenje i sigurnost kako takvi ljudi postoje. Crkvu je ustanovio Isus. Crkva se dijeli na tri dijela: Putni\u010dku, vjernici na Zemlji, Trpe\u0107u \u2013 du\u0161e u \u010cistili\u0161tu i Slavnu \u2013 du\u0161e u nebeskoj sre\u0107i. Jednim se imenom naziva Op\u0107instvo svetih.Crkva ima i mnogo drugih naziva, kao: Zaru\u010dnica Kristova, Bo\u017eji narod, Hram Bo\u017eji, Misti\u010dno Tijelo Kristovo, Nebeska Crkva, Nebeski Jeruzalem,&#8230; sve prebogatog antropolo\u0161kog i teolo\u0161kog zna\u010denja i premo\u0107no sredstvo za preobrazbu svijeta u kakvimgod se civilizacijskim uvjetima na\u0161ao. \u010clanom se Crkve postaje kr\u0161tenjem i razvija do punoljetnosti po tzv. inicijacijskim sakramentima: kr\u0161tenja, pri\u010desti i krizme, i \u017eivi odgovorno i djelotvorno po sakramentima ispovijedi, vjen\u010danja, sve\u0107eni\u010dkog reda i bolesni\u010dkog pomazanja. Crkva, kao su\u017eivot Boga i ljudi ne prestaje nikada. Crkva je cilj pojedinca i \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Crkvena la\u0111a&#8221;]<\/p>\n<p>Crkveni se prostor naziva navata &#8211; la\u0111a. Velike crkve imaju tri, \u010dak i pet la\u0111a. La\u0111om se naziva zbog toga jer podsje\u0107a na biblijski doga\u0111aj s Noom. Kad se svijet bio pokvario, Bog se javio pravednom Noi i naredio da sagradi la\u0111u na planini. Iako je izgledalo nelogi\u010dno, Noa je poslu\u0161ao uz izrugivanje mnogih. Unutra je sklonio obitelj i \u017eivotinje po parovima. Kad su potopne vode sve potopile, pokazala se mudrom gradnja la\u0111e na planini jer su se mogli snabdijevati sve vrijeme dok vode nisu otkinule la\u0111u od kopna. Sli\u010dno se u grje\u0161nom svijetu poziva ljude u la\u0111u crkve gdje se nudi zdrava nauka da se othrvaju poplavi zla.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;\u010casoslov&#8221;]<\/p>\n<p>Latinski breviarium \u2013 brevir \u2013 \u010dasoslov, je skra\u0107eni popis molitava, psalama i \u010ditanja koje po du\u017enosti svakodnevno mole sve\u0107enici, redovnici i redovnice. Dobrovoljno mole ga i mnogi laici. Koji mole \u010casoslov imaju na raspolaganje najljep\u0161e molitvene obrasce. Tako\u0111er i veliku pomo\u0107 za razumijevanje vjerskih otajstava, a sti\u010du i rutinu za izricanje vjerskih tajni, pogotovo oni koji propovijedaju ili katehiziraju. Molitve se, po mogu\u0107nosti, govore u odre\u0111eni sat, pa se naziva i \u010casoslov. Neki se djelovi pjevaju i daju polet du\u0161i. Kako se sat na globusu mijenja, molitva \u010casoslova u stvari nikada ne prestaje.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;\u010cistili\u0161te&#8221;]<\/p>\n<p>Isus je mnogo puta govorio \u0161to slijedi za \u010dovjeka nakon smrti. o Raju i Paklu. Samo je o Paklu govorio 33 puta. O dugovima koji ostaju nakon smrti govorio je kako treba &#8220;otplatiti do posljednje pare&#8221;, pa se iz njegove nauke lako mo\u017ee zaklju\u010diti kako nakon smrti postoji, osim Raja i Pakla kao trajnog stanja, za pokajnike i \u010cistili\u0161te \u2013 Purgatorium za nadoknadu dugova za u\u010dinjena zla.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Dekalog&#8221;]<\/p>\n<p>Od gr\u010dkih rije\u010di d\u00e9ka i l\u00f3gos, dolazi slo\u017eenica Dekalog, \u0161to zna\u010di govor o deset. Misli se na govor o Deset Bo\u017ejih zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju na brdu Sinaj. Zapovijedi su bile napisane na dvije kamene plo\u010de. Na prvoj plo\u010di zakoni odre\u0111uju odnos \u010dovjeka i Boga, na drugoj, \u010dovjeka prema \u010dovjeku i stvarima. Na kamenim plo\u010dama zna\u010di na postojanom materijalu s kojeg se ne bri\u0161u. Kamen mo\u017ee nad\u017eivjeti \u010dovjeka. Poruka je, Zapovijedi vrijede uvijek i za sve. Ali pravo tuma\u010denje na kamenu je simboli\u010dni govor. Po\u0161to su dane za sve ljude, za sva vremena, moderni tuma\u010di radije shva\u0107aju kako su napisane u \u010dovjekovu savjest, u njegovu bit. I svatko ve\u0107 po svojoj naravi zna da se ne smije \u017eivjeti bezbo\u017eno, vrije\u0111ati Boga, ubiti, krasti. A kad \u010dovjek prije\u0111e tu granicu, nastupa rastrojenost, nezadovoljstvo, \u0161to se odra\u017eava i na tjelesno i du\u0161evno zdravlje, na obiteljski i dru\u0161tveni \u017eivot koji se potkapa.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Duhovi&#8221;]<\/p>\n<p>Isus je objavio Boga kao Oca, Sina i Duha Svetoga. Vidi Presveto trojstvo. Za sebe je rekao: &#8220;Na meni je Duh Gospodnji. Apostolima je u vi\u0161e navrata dao Duha Svetoga i obe\u0107ao njegov dolazak. Duh Sveti je tre\u0107a Bo\u017eanska Osoba, a Duhovi su silazak Duha svetoga nad apostole 50.dan nakon Isusova uskrsnu\u0107a, \u0161to se ujedno smatra i ro\u0111endanom Crkve.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Duhovne vje\u017ebe&#8221;]<\/p>\n<p>Op\u0107enito duhovne vje\u017ebe su svi \u010dini kojima vje\u017ebamo svoj duhovni \u017eivot. U u\u017eem smislu je povla\u010denje nekoliko dana iz svakodnevice s namjerom vje\u017ebanja duhovnosti. Primjer je Isus u pustinji, po njegovu uzoru kr\u0161\u0107ansko pro\u017eivljavanje korizme. Posebni je uzor progresivnih duhovnih vje\u017ebi pod nadzorom duhovnog vo\u0111e utemeljio sv. Ignacije Lojolski. Njegov je model zamrziti grijeh, o\u010distiti du\u0161u i prionuti uz Isusa Krista. Obi\u010dno se duhovne vje\u017ebe \u010dine uz vo\u0111u s predavanjima i razmi\u0161ljanjem u ti\u0161ini.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;\u0110avao&#8221;]<\/p>\n<p>Gr\u010dki di\u00e1bolos zna\u010di la\u017eac. Latinski satanas &#8211; neprijatelj. U Bibliji se na vi\u0161e mjesta spominje Sotonu. Napastuje Joba, Isusa u pustinji. Isus prori\u010de apostolima kako \u0107e ih Sotona re\u0161etati. Uz pojam Sotone ili Vraga vezan je i pojam zla i grijeha. Sve se vi\u0161e u osobnom i dru\u0161tvenom \u017eivotu, u raznim povijesnim okolnostima susre\u0107emo sa stvarno\u0161\u0107u zla, pa se mudri ljudi propitkuju: da li je zlo samo nado\u0161li, prolazni \u010din, nesmotrenost ili stvarnost? Ve\u0107 se na prvim stranicama Biblije govori o napastovanju prvih ljudi na neposlu\u0161nost Bogu, grijeh. Iz Apokalipse sv. Ivana apostola, je razvidno kako su se oholi an\u0111eli pobunili protiv Boga koji su odba\u010deni i postaju neprijatelji Bogu i ljudima, la\u0161ci, zavoditelji na zlo. Pa je zlo stvarnost koja nas privla\u010di i ugro\u017eava. U ikonografiji Zli se prikazuje kao Zmija, Zmaj, u srednjem vijeku karikiran iskrivljenog lica, nesimetri\u010dnih udova, rogat, dlakav, neodjeven, u \u0161i\u0161mi\u0161 krilima, majmunskog repa, s pand\u017eama ili papcima na rukama i nogama, \u010desto oboru\u017ean vilama, ostima. Simboli\u010dno iskazano mnogostruko ljudsko iskustvo u borbi sa Zlim. U i O\u010dena\u0161u se moli &#8220;izbavi nas od Zloga!&#8221;<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;\u0110akon&#8221;]<\/p>\n<p>Gr\u010dki diakon\u00f3s zna\u010di sluga. Od te rije\u010di nastaje na\u0161a rije\u010d \u0111akon, a zna\u010di poslu\u017eitelj u bogoslu\u017eju, oko oltara. To je ujedno i jedan od stupnjeva sve\u0107eni\u010dkog reda. Sve\u0107enik \u0107e cijelog \u017eivota biti poslu\u017eitelj ljudi, pogotovo \u0161to se ti\u010de duhovnog i postignu\u0107a vje\u010dnog \u017eivota. Slu\u017eba \u0111akona je ustanovljena ve\u0107 u vrijeme apostola. \u0110akoni su uz slu\u017ebu oltaru, pratili biskupa, skupljali milodare za siromahe, nezaposlene, propovijedali, poha\u0111ali bolesne, nosili pri\u010dest, pokapali mrtve. Za razliku od sve\u0107enika \u0161tolu, znak duhovne vlasti, umjesto oko vrata, nose preko jednog ramena. Prvi je \u0111akon sv. Stjepan u Jeruzalemu. U Rimu je najpoznatiji sv. Lovro. U Istri sv. German, mu\u010den u pulskoj Areni 290. Danas se u vrijeme pomanjkanja dovoljnog broja sve\u0107enika, obnavlja \u0111akonski red. Mu\u0161karci uzornog \u017eivota, na dobrom glasu, s karizmom vjere i uslu\u017enosti, rede se za \u0111akone i zapo\u0161ljavaju dijelom ili u potpunosti u vjerskoj zajednici. Me\u0111u \u0111akonima ima mnogo mu\u010denika i svetaca. Obi\u010dno ih prikazuju s kadionicom u ruci \u0161to zna\u010di da je njihov \u017eivot za okolicu i pred Bogom bio kao miomiris tamjana.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Egzorcizam&#8221;]<\/p>\n<p>Kod pogana je obred s posebnim gestama i zazivima za izgon utjecaja zlih duhova. Za pogane je svako zlo djelo zloduha. U crkvenom smislu egzorcizam je svako zaklinjanje crkvenog slu\u017ebenika u ime Bo\u017eje protiv Sotone da napusti osobe koje je opsjeo. Egzorcizam od gr\u010dkog eksorkistes zna\u010di zaklinja\u010d. U po\u010detku su svi kr\u0161\u0107ani bili egzorcisti, kasnije u III. st. pojavili su se egzorcisti u Rimu kao posebno obdareni vjernici. Danas ej rezerviran samo od biskupa ovla\u0161tenim sve\u0107enicima. Egzorcizam sve\u010dani ili privatni je blagoslov, nema kao sakrament u\u010dinak u sebi, pa ovisi i o svetosti egzorcista. Zbog toga Crkva dozvoljava egzorcizam samo iznimno pobo\u017enim i svetim sve\u0107enicima. Egzorcizam se, ako nema te\u0161kih razloga obavlja u crkvi ili na nekom svetom mjestu, ne pred mno\u0161tvom. Vr\u0161i se prema Rimskom obredniku bez upotrebe lijekova ili praznovjernih predmeta. Vr\u0161i se ne samo nad kr\u0161tenima, nego nad svim opsjednutima.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Etika&#8221;]<\/p>\n<p>Gr\u010dki ethikos &#8211; moral je nauka o \u010dovjekovu pona\u0161anju. Ne o radu i proizvodnji, nego o nutarnjem stavu. Etika procjenjuje ljudsko djelovanje. Vrijednosti se procjenjuju intuitivno ili u vidu vje\u010dnosti. Ve\u0107 se Sokrat pitao \u0161to je krepost, \u0161to pravda? Za njega postoje objektivna moralna pravila, koja opslu\u017euje krepost. Za razliku od Platona i sofista koji su krepost smatrali vje\u0161tinom, Sokrat ju smatra umije\u0107em biti \u010dovjek, temeljenu na znanju. Nema kreposti ni morala bez spoznaje vrednota i ukoliko \u010dovjek ne zna kamo usmjeriti svoj \u017eivot. Krepost je ravnote\u017ea suprotnih strasti. Kr\u0161\u0107anstvo etici daje novu dimenziju, \u010dovjek ima posti\u0107i savr\u0161enstvo \u0161to je cilj njegove naravi. Hedonizam je pesimisti\u010dko gledanje na \u017eivot.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Euharistija&#8221;]<\/p>\n<p>Dolazi od gr\u010dke rije\u010di eukharistein- zahvaljivati. Isus je bio najsretniji i sav je njegov \u017eivot neprekidno zahvaljivanje Bogu. I u posljednjem \u010dinu s ljudima, pred smrt, na zadnjoj ve\u010deri, zajedno sa sustolnicima zahvaljuje Bogu za \u017eivot. Dok su u svim kulturama \u010dovje\u010danstva poznavali \u017ertve bo\u017eanstvima ili Bogu, Isus zapo\u010dinje novi na\u010din \u017ertvovanja, sebedarjem. U svojoj neiskazanoj sre\u0107i sebe dariva Bogu, postaje \u017eiva euharistija, trajno zahvaljivanje. Tu sre\u0107u \u017eeli prenijeti na svakog \u010dovjeka. Zato se njegov \u017eivot i nauka naziva evan\u0111elje \u2013 radost. \u017drtva i darivanje novodobnog \u010dovjeka nisu vi\u0161e \u017eivotinje i prvi plodovi prirode, nego \u010dovjekova sre\u0107a. I majci je ve\u0107i dar razvoj i zdravlje djeteta od bilo kojeg materijalnog dara.<\/p>\n<p>Isus je, dakle, utemeljio novi, najsavr\u0161eniji na\u010din darivanja Boga \u010dovjeku i \u010dovjeka Bogu, euharistiju. Isus je tako \u017eivio \u010dudesno. To je bilo njegovo poslanje. Na\u0161 narod tu stvarnost izi\u010de i pojmom misa, od latinskog missio \u0161to zna\u010di poslanje. \u010covjek je pozvan ili poslan u \u017eivot da bude sretan, da svojim napretkom i sre\u0107om bude dar Bogu. Takav je \u017eivot euharistija. Euharistijom ili misom se naziva i zajedni\u010dki \u010din takvih ljudi na kojoj se sudjeluje nedjeljom i blagdanom. \u010covjek je dru\u0161tveno bi\u0107e i ima potrebu i za zajedni\u010dkim Bogoprimanjem i sebedarjem. Ivan Pavao II. ka\u017ee: &#8220;Do danas se na svijetu nije na\u0161lo ni\u0161ta u\u010dinkovitije za napredak ljudi od euharistije.&#8221; Izostanak iz te prisne veze s Bogom i s bra\u0107om, III. Bo\u017eja zapovijed smatra grijehom, zlom koje \u010dovjek vi\u0161e sam ne mo\u017ee popraviti.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Evangelizacija&#8221;]<\/p>\n<p>U spisima se Novog zavjeta rije\u010d euanggelion- evan\u0111elje i euanggelisein- evangelizirati upotrebljava nekoliko puta, a zna\u010di one koji nastavljaju \u0161iriti Isusovu nauku. Rije\u010d euanggelion zna\u010di \u2013 radost. Svi su apostoli bili evangelizatori. Isus je donio na svijet radost jer je otkrio smisao \u017eivota i smrti. Evangelizacija je, dakle, uno\u0161enje Isusove radosti u \u017eivot ljudi. Danas se mnogo govori o novoj evangelizaciji ili reevangelizaciji. Ne u smislu prericanja Isusa ili njegova \u017eivota, nego u smislu kako danas treba, za razliku od negda\u0161njeg ruralnog i mu\u010dnog \u017eivota, poruku dati na novi, suvremenom \u010dovjeku shvatljiviji na\u010din koji i danas ima velike tjeskobe. Evangelizacija se smatra najva\u017enijim poslom u svako vrijeme. To osobito znaju sveci koji za sobom povla\u010de mno\u0161tva.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Farizej&#8221;]<\/p>\n<p>Isus je \u010desto dolazio u sukob sa farizejima. Gr\u010dki Psarisaioi ili hebrejski Peri\u0161ajja zna\u010di odijeljeni od onih na drugoj strani koji su se nazivali sveti. Razlike po\u010dinju jo\u0161 iz vremena \u0161irenja helenizma koji je u \u017eidovstvo unio neovisno mi\u0161ljenje i obi\u010daje bez obzira na \u017eidovko vjerovanje i tradiciju. Prvi koji se oduprije\u0161e helenizaciji bili su iz vi\u0161ih slojeva sve\u0107eni\u010dkih obitelji. Tako je nastao sloj razli\u010dit od obi\u010dnog puka zemljoradnika. U narodu su u\u017eivali ugled jer su bili pismeni i u\u010ditelji Zakona. U njima je narod vidio branitelje drevne tradicije, nacionalnosti i slobode. Isus je do\u0161ao u sukob s njima govore\u0107i izri\u010dito: &#8220;Kr\u0161ite zakon Bo\u017eji zbog va\u0161ih obi\u010daja.&#8221; Josip Flavije navodi da ih je u vrijeme kralja Heroda bilo oko 6000. Uvjereni da su oni jedini branitelji Zakona i obi\u010daja, podcjenjivali su druge. Isus se vi\u0161e protivio na\u010dinu njihova \u017eivota nego li nauci. Govorio je ljudima: &#8220;\u010cinite \u0161to vam ka\u017eu, ali ne \u010dinite \u0161to oni \u010dine!&#8221; Danas se op\u0107enito smatra farizejima dvoli\u010dne ljude koji jedno govore, drugo \u010dine.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Fatima&#8221;]<\/p>\n<p>U biskupiji Leira u Portugalu postoji selo Fatima nepoznato do 1917. kada se ondje ukazala Majka Bo\u017eja troje pastira: Franji, Luciji i Hijacinti. Majka Bo\u017eja tra\u017ei molitvu za svr\u0161etak rata. Najavljuje jo\u0161 gori rat, ne budu li se ljudi obratili. Ukazanje je potvrdilo 60.000 u\u010desnika. Hodo\u010da\u0161\u0107a su u Fatimu postajala sve brojnija. Ondje je izgra\u0111ena crkva, s kipom Majke Bo\u017eje. Prigodom krunjenja kipa 1946. bilo je 600.000 hodo\u010dasnika. Veliko sveti\u0161te dalo je kraju novi razvoj poput Lourdesa uz brojna \u010dudesa. Uz Fatimu se vezuje i famozna tajna, koja je \u010dini se, poziv na obra\u0107enje da ne do\u0111u gora zla.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Flagelanti&#8221;]<\/p>\n<p>Pravilo sv. Benedikta predvi\u0111a ka\u017enjavanje monaha prestupnika bi\u010devanjem. Bi\u010devanje je bilo poznato i kao samoka\u017enjavanje za grijehe. Bilo je i laika koji su nasljedovali monahe osobito za velikih nesre\u0107a da se odvrati srd\u017eba Bo\u017eja. Masovno bi\u010devanje je poznato iz 1260. kad je pustinjak Ranieri Fasani pozvao \u017eitelje Peruge na pokoru. Flagelanti ili bi\u010devaoci su se organizirali u gradu i okolici. Kasnije su sli\u010dno radili u mnogim gradovima i diljem Europe i zdru\u017eili se u bratov\u0161tine tzv. dei Battuti ili Disciplinari. Posje\u0107ivali su bolesne, zatvorene, \u010dinili pokoru za mrtve, alarmirali protiv dru\u0161tvenih zala kao recimo danas \u0161trajkom gla\u0111u, brinuli se za ugro\u017eene, podizali bolnice, bdjeli protiv krivovjerja, organizirali dobrotvorne akcije za potrebne.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Franjevci&#8221;]<\/p>\n<p>Franjvce ili Franjeva\u010dki red utemeljio je sv. Franjo 1208. u Asiziju. Od po\u010detka su se prozvali minores \u2013 mali pred gra\u0111anima koji su se smatrali majores \u2013 velikima. Osim tri evan\u0111eoska savjeta: \u010disto\u0107e, poniznosti i siroma\u0161tva, obvezali se na apsolutnu poslu\u0161nost Crkvi i posvema\u0161nje siroma\u0161tvo i kad svojim djelima nisu mogli ni\u0161ta privrijediti. U jednom gramzljivom svijetu, sli\u010dnom na\u0161em, bili su pravi \u0161ok. Odobreni su kona\u010dno Bulom pape Honorija III. 1223. Uz molitvu, njihov je zadatak: &#8220;Ne \u017eivjeti sebi, ve\u0107 drugima koristiti!&#8221; Takav se na\u010din \u017eivota veoma brzo \u0161irio u jednom ve\u0107 zamornom svijetu. Prigodom smrti sv. Franje 1219. Red je ve\u0107 imao tisu\u0107e \u010dlanova u svim dr\u017eavama Europe. A 1700. bilo ih je u svim katoli\u010dkim zemljama ve\u0107 oko 80.000. Uz franjevce se formirao i Tre\u0107i franjeva\u010dki red laika koji su u svijetu po njihovu uzoru htjeli \u017eivjeti skromnim \u017eivotom. G. 1517. franjevci su se uz Malu bra\u0107u &#8211; Opservante s pravom izbora generalnog upravitelja i dr\u017eanja pe\u010data Reda, razlikuju Konventualci, te od tada postoje dvije samostalne grane. Od 1525. najrevniji obdr\u017eavatelji Pravila reda, na poticaj Mattea Bascia formirali su ogranak Kapucina odlu\u010dnih na najstro\u017eu disciplinu s posebnim zadatkom propovijedati obra\u0107enje gre\u0161nika, a ime su dobili po karakteristi\u010dnoj kukuljici &#8211; capuccio. Nemjerljive su zasluge franjevaca za Crkvu i svijet.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Freske&#8221;]<\/p>\n<p>Od talijanske rije\u010di fresco \u2013 svje\u017e, nastaje pojam freska\/e. To je zidna slika na svje\u017eoj \u017ebuci. Tragovi su zidnih slika na\u0111eni u \u0161piljama starih tisu\u0107e godina. Slika s kr\u0161\u0107anskom tematikom ima ve\u0107 u katakombama. \u0160irenjem kr\u0161\u0107anstva i masovnim pokr\u0161tenjem do X. st. nastaje potreba i javnog bilje\u017eenja sadr\u017eaja vjere za \u0161iroke mase u vrijeme nepismenosti, pa se po\u010delo sadr\u017eaj vjere crtati po zidovima crkava. Slike su bile podsje\u0107aj na sadr\u017eaj i prvorazredno pedago\u0161ko sredstvo za djecu i mlade koji su se upu\u0107ivali u vjerski sadr\u017eaj. Freske su se zvale Biblia pauperum \u2013 Biblija siroma\u0161nih, odnosno knjiga nepismenih. Freske su se slikale na svje\u017eoj \u017ebuci, \u0161to je zahtijevalo spretnost, brzinu i jasan projekt. Svje\u017ea \u017ebuka duboko je upijala boju, pa \u0107e izdr\u017eati tisu\u0107e godina. U nekim se slu\u010dajevima slikalo na suhi zid, ali se prije crtanja namakao vodom. Kod nas su poznate &#8220;Istarske freske&#8221; kojih tragova ima u jo\u0161 u oko 80 crkava i prvorazredna su zanimljivost<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Globalizacija&#8221;]<\/p>\n<p>Latinski globus zna\u010di kugla. Rije\u010d se prvenstveno odnosi na na\u0161u zemaljsku kuglu. Nekad su ljudi \u017eivjeli u uskom pojasu. Razvojem prometnih sredstava i plovidbe, prostor je postajao sve \u0161iri. A razvojem radija, televizije i u na\u0161e doba elektroni\u010dkih medija, sve \u0161to se doga\u0111a na svijetu postaje odmah spoznato. A mogu\u0107e je danas putovati gotovo u bilo koji kraj svijeta. Zato se koli\u010dina spoznaja, znanja, osje\u0107aja i na\u010din razmi\u0161ljanja potpuno mijenja. Ta sve intenzivnija su\u017eivljenost me\u0111u ljudima, kulturama, jezicima, obi\u010dajima i vjerama nazvana je globalizacijom, ili pu\u010dki &#8220;svijet malo selo&#8221;.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Godi\u0161njica&#8221;]<\/p>\n<p>Va\u017eni se doga\u0111aji pamte, na godi\u0161njicu ponovo ispunjaju du\u0161u svojim sadr\u017eajem. Godi\u0161njica Kristova dolaska na svijet, uskrsnu\u0107a, ro\u0111enja, zavr\u0161etka \u0161kolovanja, po\u010detka ili zavr\u0161etka rata, vjen\u010danja, va\u017ene slu\u017ebe, smrti drage osobe. Sve su to prilike za procjenu, valorizaciju ili mo\u017eda zna\u010dajne \u017eivotne odluke. Godi\u0161njice mogu biti posebne prigode za njegovanje i usavr\u0161avanje zajedni\u0161tva i po\u0161tivanja me\u0111u ljudima.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Gregorijansko pjevanje&#8221;]<\/p>\n<p>Pjevanje je posebni na\u010din iskazivanja osje\u0107aja i stanja du\u0161e. Sigurno crkveno pjevanje koje se odapinjanje od zemlje prema nebu, iz vremena prema vje\u010dnosti, od stvora prema Stvoritelju, ima druga\u010diji ton od bilo kojeg drugoga. Jednoglasno pjevanje zdru\u017euje u jedno. Ve\u0107 su Grci i Rimljani pjesmom odgajali mlade. A benediktinci su osobito gajili pjevanje kao me\u0111usobno su\u017eivljavanje u vidu vje\u010dnog jedinstva. Gregorijanskim se pjevanjem naziva jednoglasno pjevanje u katoli\u010dkoj Crkvi. Poznato je kako je milanski biskup sv. Ambrozije stvarao kantike i himne i upravo pjevanjem privla\u010dio pogane u crkvu.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Grijeh&#8221;]<\/p>\n<p>Grijeh je uzrok svih nevolja na svijetu. Op\u0107enito se smatra grijehom &#8220;\u010diniti zlo pred Bogom&#8221;. Prvim se grijehom smatra neposluh prvih ljudi Bogu. Grijeh je sam odlu\u010divati \u0161to je zlo, \u0161to dobro, biti svoj gospodar kao da nikoga nema, igrati se svojom sudbinom. Grijeh je raskid \u010dovjeka s Bogom. Latinski se ka\u017ee peccatum, \u0161to zna\u010di otrgnut, razbijen. Zato nakon grijeha nastupa strah, osje\u0107aj razba\u0161tinjenosti, smrti. U gorkoj nemo\u0107i, druge se stvari uzimaju za boga, kao zlatno tele i tolike ispraznosti suvremenika. A ipak se mnogi grje\u0161nici ponose svojom nemo\u0107i, pa se smatra da izme\u0111u napu\u0161tenog Boga i nesretnog \u010dovjeka stoji tre\u0107i, \u0110avao, koji la\u017enim veseljem vara grje\u0161nika i jo\u0161 ga dublje strovaljuje u propast. Bog nikad ne napu\u0161ta grje\u0161nika, pa i najokorjeliji u savjesti osje\u0107aju proma\u0161enost svog stanja. Grijeh se mo\u017ee po\u010diniti: mi\u0161lju, rije\u010dju, djelom i propustom. Katoli\u010dka nauka razlikuje smrtni i laki grijeh. Tj. potpuni raskid s Bogom, ili \u010dine koji nas polako odvajaju od Boga. Grijeh osu\u0111uju proroci. Isus dolazi na svijet zbog grje\u0161nika, opra\u0161ta grijehe. Lijek protiv grijeha je obra\u0107enje i kajanje. Put izlje\u010denja je samo vjera, \u010de\u017enja za istinskim povratkom k Bogu.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Hereza&#8221;]<\/p>\n<p>Rije\u010d dolazi od gr\u010dke airesis, a zna\u010di izbor, biranje. U obi\u010dnom smislu zna\u010di opredjeljenje za neku filozofiju, vjeru ili politiku. U Novom zavjetu je rije\u010d spomenuta 9 puta, zna\u010di sektu, nauku koja se tek ima dokazati. Od apostolskog vremena, pogotovo od Tertulijana, sekta zna\u010di unijeti u kr\u0161\u0107ansku vjeru ne\u0161to protivno od po\u010detnog vjerovanja Crkve. Sv. Jeronim sekta\u0161ima smatra samo krivovjerce, grupe vjernika odijeljenih od Crkve zbog pogre\u0161ne vjere, a \u0161izmaticima smatra one koji ne slu\u0161aju crkvene poglavare i odijeljeni su od Crkve.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Hebreji&#8221;]<\/p>\n<p>Hebreji su narod nastao od potomaka Abrahama i Jakova, porijeklom iz Teraha u Kaldeji gdje je ro\u0111en Abrahamov otac koji se doselio u Haran, a otuda Abraham u Kanaan. U Bibliji se obi\u010dno naziva bene Ji\u0161ra-el &#8211; djeca Izraelova &#8211; Izrael \u2013 izabrani narod. Rimljani su ih po Judeji nazivali i Judejci iz \u010dega rije\u010d \u017didovi, kasnije Palestina. Izabrani zato \u0161to se njima Bog poslu\u017eio da objavi svim narodima namjeru o spasenju ljudi. Otpadom od Boga zavr\u0161ili su u su\u017eanjstvu. Njima Bog daje Deset zapovijedi, va\u017ee\u0107e za sve. Iz tog naroda dolazi Isus Krist i kr\u0161\u0107anska civilizacija.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Himan&#8221;]<\/p>\n<p>Gr\u010dki hymnos &#8211; hvalospjev, nekada hvalospjev bo\u017eanstvu. U kr\u0161\u0107anstvu himan je duhovna pjesma uzvi\u0161ena sadr\u017eaja, hvalospjev Bogu, pa svecima i vjerskim otajstvima. Himni se pjevaju, zanosno kli\u010du. Izraz vjerskog zanosa i odu\u0161evljenja. Himna je danas i slu\u017ebena dr\u017eavna pjesma u \u010dast naciji i domovini koja je \u010desto i zakletva za uredni su\u017eivot.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Idolatrija&#8221;]<\/p>\n<p>&#8220;Idol&#8221; dolazi od gr\u010dke rije\u010di eidolon u zna\u010denju slika,prilika, kip. A gr\u010dki &#8220;latreia&#8221; zna\u010di &#8220;slu\u017eba&#8221;, &#8220;\u0161tovanje&#8221;. Idolatrija je \u0161tovanje izmi\u0161ljenih bo\u017eanstava. \u0160tovalo se sve \u0161to je bilo ja\u010de od \u010dovjeka. Rimljani su, uvode\u0107i u svoje kalendare bo\u017eanstva osvojenih naroda, bili nakupili \u010dak 32 tisu\u0107e, Grci 3,2 tisu\u0107e bo\u017eanstava. Tertulijan je zapisao kako je u Rimu sve bio bog, osim pravoga Boga. Proroci su smatrali i \u017eigosali idolatriju smatraju\u0107i je uop\u0107e najve\u0107im zlom. To je zna\u010dilo oduzeti si budu\u0107nost i predati se samo vegetiranju. Kr\u0161\u0107anski su mu\u010denici bili vrlo odlu\u010dni i bez straha su podnijeli mu\u010deni\u0161tvo radije nego se poklonili mrtvim idolima. Dok nam je uop\u0107e smije\u0161no \u0161tovanje bo\u017eanstava, ipak i danas ima ljudi koji umjesto \u010de\u017enje za \u017eivim Bogom imaju svoje idole: novac, u\u017eivanje, provod, raskala\u0161enost, ljepotu, popularnost, nadmo\u0107 &#8211; kojima \u017ertvuju svoj \u017eivot.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Istra&#8221;]<\/p>\n<p>Ime Istra dolazi od rije\u010di &#8220;Hister&#8221;, a to je bilo staro ime za rijeku Dunav. Pretpostavlja se da su prvi \u017eitelji Istre, tra\u017ee\u0107i bolje uvjete \u017eivota, slijedili korito rijeke i doprli do Slavonije, a onda sve naprijed do Poluotoka po kojima se prozva Istra. Kasnije \u0107e ovdje \u017eivjeti tri istarska plemena: Histri, Japodi i Liburni, u ju\u017enoj, sjevernoj i isto\u010dnoj Istri. Zbog gusarenja i upadanja u rimsko tlo sve do Rima i Napulja, Rimljani \u0107e protiv njih pokrenuti rat i pokorit \u0107e ih ratom kod Nezakcija 177. g. prije Krista. Prema predaji, vide\u0107i Histri da ne mogu nadvladati mo\u0107niju rimsku vojsku, pobili su \u017eene, djecu, pobili se me\u0111usobno radije nego li i\u0107i u ropstvo. Na kraju se i sam kralj Epulo ubio, baciv\u0161i se na vlastiti ma\u010d. Otada mije\u0161anjem rimskog i histarskog \u010dovjeka nastaje novi istroromanski jezik i nova povijest.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Krmine&#8221;]<\/p>\n<p>Nakon sprovoda, obi\u010daj je rodbinu i susjede pozvati na tzv. krmine ili karmine. Rije\u010d dolazi od latinske rije\u010di &#8220;carmen&#8221; ili mno\u017eina &#8220;carmina&#8221;, a zna\u010di &#8220;pjesma&#8221;. Naime, drevni je bio obi\u010daj na grobu pokojnika pjevati psalme, pjesme koje izra\u017eavaju kajanje, klanjanje i zahvalu Bogu. Nakon svake otpjevane pjesme, na grob se polo\u017eio cvijet. S pokojnim se ostajalo dugo, pa se i jelo na grobu. Njegovi su najbli\u017ei smatrali da mu tako \u010dine ugodno dru\u0161tvo. Eto, zato se na sprovodu pjeva, na odar donosi cvije\u0107e, baca zemlja, a nakon sahrane, ne na grobu, nego ugodnije za stolom, zajedni\u010dki blaguje. Taj je obi\u010daj drevan. Tako su \u010dinili i poganski narodi prije kr\u0161\u0107anstva. Sve su to znakovi, kako se mrtvaca po\u0161tivalo jer nastavlja \u017eivot na druga\u010diji na\u010din, koji je tek cilj \u017eivih. Latinski se to nazivalo &#8220;libatio&#8221;, a u mnogim su grobnicama na\u0111eni prilozi, razni predmeti koji su se postavljali u grob u uvjerenju kako to mrtvacu slu\u017ei u novom \u017eivotu.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Krstionica&#8221;]<\/p>\n<p>U staro vrijeme kad se kr\u0161tavalo uronjavanjem, krstionica je raznih oblika: okrugla, kvadratna, sedmero, osmerokutna, u obliku kri\u017ea, sagra\u0111ena pokraj crkve. Duboka oko 75 cm, silazilo se u vodu sa dvije ili tri stepenice, visine oko 20 cm. Strane su bile zatvorene plo\u010dama ili mozaicima. Jo\u0161 se takva krstionica i danas vidi u Pore\u010du. Kad se u XI. st. po\u010delo krstiti polijevanjem, krstionica se smje\u0161ta unutar crkve.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Milostinja&#8221;]<\/p>\n<p>Gr\u010dki eleemosine \u2013 suosje\u0107anje, odakle na\u0161e rije\u010di lemozina i milostinja, zna\u010di materijalna i duhovna pomo\u0107 svakome u nevolji. Biblija obvezuje djelatno pomagati potrebne. \u010cak se i kona\u010dni sud o \u010dovjeku donosi na temelju pomaganja potrebnima. O tome govore svi crkveni sveti oci. To je ne samo prigodna du\u017enost, nego svatko je du\u017ean svojim sposobnostima pridonositi op\u0107em dobru \u010dime se pripada dru\u0161tvu. U crkvi se skuplja milostinja u vrijeme Mise koja slu\u017ei za uzdr\u017eavanje crkve i za pomo\u0107 siromasima. Milostinja, stipendium- stipendij, se daje i za slu\u017eenje sv. Mise. Stipendij je nekada bio sredstvo za uzdr\u017eavanje vojnika, ovdje za uzdr\u017eavanje misnika.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Milost&#8221;]<\/p>\n<p>Na\u0161 se pojam milost gr\u010dki ka\u017ee kharis, latinski gratia. Tuma\u010denje nije jednostavno. U Starom se zavjetu Bogu dragom osobom smatralo onu koja je \u017eivjela zakonito, bez krivice i ljage. I zauvijek \u0107e biti dragi ljudi koji ne kr\u0161e zakone. Ali milost je dragocjenija, iznad zakona. Ona je Bo\u017eji dar. Milost posjeduju ljudi koji su, spoznali Boga, njegovu ljepotu i savr\u0161enost i suobli\u010duju se Njemu. To je njihov put bez obzira na bilo koji zakon. Tako su savr\u0161eni da im zakoni i ne trebaju, kao ni zdravom lijekovi. Milost je Bo\u017eji dar zato \u0161to se bez o\u010ditovanja Boga, ili spoznaje Boga, ni ne mo\u017ee tako savr\u0161eno \u017eivjeti. Zato se za prve ljude ka\u017ee da su imali posve\u0107uju\u0107u milost, zajedni\u0161tvo s Bogom, i da su izgubili milost kad su se odijelili od Boga i po\u010dinili &#8220;grijeh&#8221;, raskid. Bogorodicu an\u0111eo naziva punom milosti. Sveci su i mu\u010denici zadivili svijet \u017eivotom u milosti. Vrhunac je ljudskog \u017eivota \u017eivjeti u milosti posve\u0107uju\u0107oj. A to nije samo za odabrane. Na svakoj se svetoj misi pozdravlja jedinstvenim pozdravom:&#8221;Milost vam i mir od Boga i Oca na\u0161ega i Sina njegova Isusa Krista!&#8221; Ako netko izgubi milost, mogu\u0107e ju je ponovno zadobiti sakramentom Pomirenja ili Ispovijedi.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Objava&#8221;]<\/p>\n<p>U svim religijama svijeta postoji neki pojam vezanosti \u010dovjeka s Bogom, praizvorom ili Stvoriteljem svega. One religije koje je stvorio ljudski genij, pa su se ukorijenile i prenosile kroz tisu\u0107lje\u0107a, nazivamo naravnom religijom. Ali postoji \u017eidovska religija, odnosno vjera, na koju se onda nadovezuje kr\u0161\u0107anska, koja se ne temelji na ljudskom geniju, nego na djelima Bo\u017ejim po kojima se On saop\u0107io \u010dovjeku ili objavio. Bog se \u010dovjeku objavljuje na mnogo na\u010dina: stvaranjem svijeta, u savjesti, preko proroka i svetih ljudi, preko \u010dudesnih zahvata u povijest, a punina Bo\u017eje objave je Isus Krist. Objava se latinski ka\u017ee re-velatio, \u0161to zna\u010di maknuti zastor. Kao \u0161to se glumac poka\u017ee na pozornici odmicanjem zastora, tako se Bog objavio u povijesti, rade\u0107i djela koja su ga razotkrila. Bog objavljuje sebe kao otac djetetu da ga nasljedujemo. Bo\u017eju objavu u svijetu danas \u010duva i prenosi Crkva.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Odgoj&#8221;]<\/p>\n<p>Odgoj je umjetnost da se od djeteta stvori \u010dovjeka. Neki pojam odgoja izvode iz latinskog educare \u2013 podizati, hraniti, oblikovati, podu\u010diti. Drugi iz pojma educere \u2013 izvu\u0107i van, staviti na vidjelo \u0161to je skriveno. Sve izrazi kojima se do\u010darava umije\u0107e odgoja. Odgoj je dualisti\u010dko zbivanje izme\u0111u odgojitelja i odgajanika. Odgoj je uravnote\u017eeni intelektualni i moralni razvoj za nastanak osobnosti i postizanje smisla \u017eivota. Odgojiti zna\u010di, ka\u017ee Benedikt XVI., &#8220;nau\u010diti razlikovati zlo i dobro i osposobiti kad odgajanik slobodno djeluje uvijek \u010diniti dobro, nikad zlo&#8221;. Neke materijalisti\u010dka i pozitivisti\u010dka mi\u0161ljenja pogre\u0161no zastupaju da odgojitelj treba prepustiti dijete slobodnom razvoju u prilagodbi sredini \u0161to stvarnost demantira. \u010covjek ne mo\u017ee biti zatvoren samo u sada\u0161nji trenutak, jer postoje ve\u0107e vrijednosti: besmrtne du\u0161e i duha, slobodne volje, savjesti i morala, zov na sre\u0107u i su\u017eivot sa savr\u0161enim Bogom. U tom smislu postoji i samoodgoj koji traje \u010ditav \u017eivot.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Oltar&#8221;]<\/p>\n<p>Oltar je izvedenica od latinskih rije\u010di altus i ara, a zna\u010di visok i \u017ertvenik. U naravi je \u010dovjeka biti savr\u0161enijim. Tu nutarnju potrebu izra\u017eavao je prino\u0161enjem dara ili \u017ertve Savr\u0161enom bi\u0107u, odnosno Bogu. Zato je podizao podvi\u0161i\u0107e i na njima prinosio darove. Biblijski izvje\u0161taj govori kako su to \u010dinili ve\u0107 prvi ljudi nakon gubitka milosti, pa kasnije sve do danas na kr\u0161\u0107anskim oltarima. Nekad se prinosilo Bogu prvine, prve plodove zemlje, plodove usjeva, ili prvine lova i stada. \u010cak se u nekim slu\u010dajevima prinosilo i prvoro\u0111eno dijete. Zato ni za Abrahama nije to bilo neobi\u010dno prinijeti sina Izaka. Svaki zdrav \u010dovjek osje\u0107a dug prema Bogu i prinosi svoje darove. Isus Krist je umjesto predmeta, zasnovao novi oblik \u017ertve, prinos sebe Bogu, \u0161to se smatra najsavr\u0161enijom \u017ertvom. A to zna\u010di, zapravo, sebe graditi prema slici Bo\u017ejoj i gospodariti sobom za razliku do bezbo\u0161tva i raspojasanog \u017eivota.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Savjest&#8221;]<\/p>\n<p>Savjest je prema jednoj definiciji: Bo\u017eji glas u \u010dovjeku. Savjest, mnogo znakovitije zvu\u010di latinski con- scientia, a con-scire zna\u010di s nekim znati. Taj netko tko zna vi\u0161e je Bog. Kao \u0161to iskusni lije\u010dnik vodi mladog lije\u010dnika koji jo\u0161 stje\u010de znanje i iskustvo, tako Bog vodi \u010dovjeka: kad radimo u skladu s voljom Bo\u017ejom, osje\u0107amo radost, \u0161to je u biti Bo\u017eje radovanje. Kad \u010dinimo zlo, osje\u0107amo tugu, \u0161to je u biti Bo\u017eja tuga. Bog nas tako po savjesti vodi, ostavljaju\u0107i nam slobodu kao njegov najve\u0107i dar. Savjest je jezgro \u010dovjekovo, sveti\u0161te. Ispit savjesti je trenutak osobnog susreta s Bogom &#8220;o\u010di u o\u010di&#8221;. \u010covjek se pita: jesam li danas bio vjeran Bogu? Ako jesam, \u017eivim zdravo. Ako nisam, imam te\u017einu ne\u010diste savjesti koja se manifestira na raspolo\u017eenje, a \u010desto puta uzrokuje organske bolesti. Moderna medicina \u010dak tvrdi da je 75% svih bolesti posljedica ne\u010diste savjesti.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Vje\u010dni \u017eivot&#8221;]<\/p>\n<p>\u010covjek \u017eeli \u017eivjeti, uspijevati, biti zdrav, ljubljen, sretan. Kao da je upu\u0107en nekom cestom bez kraja. A kad nado\u0111u te\u0161ko\u0107e, nada se sve nadi\u0107i i nastaviti. Sav se \u017eivot pretvara u neki zov. Svi narodi u svim kulturama vjeruju u \u017eivot nakon smrti, u vje\u010dno \u010dovjekovo postojanje \u0161to dokazuju pogrebni obi\u010daji, arheologija, pa i sveukupna kultura. &#8220;Bez nade u vje\u010dni \u017eivot, \u017eivot postaje apsurdan&#8221; (Benedikt XVI). Postoje i vrlo precizne spoznaje vje\u010dnog \u017eivota, o \u010demu govore velike li\u010dnosti \u010dovje\u010danstva: Job, Mojsije, Abraham, David, proroci, pa mno\u0161tva ljudi sve do na\u0161ih dana. Ipak kada je rije\u010d o vje\u010dnome \u017eivotu posebno mjesto pripada Isusu Kristu. On govori kao nitko o \u010dovjekovu dostojanstvu koje se prote\u017ee na vje\u010dnost. Govori o sudu, o pla\u0107i za dobro i kazni za zlo, izri\u010dito govori o vje\u010dnome \u017eivotu i o uskrsnu\u0107u. O mogu\u0107im stanjima nakon uskrsnu\u0107a. o vje\u010dnoj sre\u0107i ili nesre\u0107i. I sam je uskrsnuo da i djelom potvrdi ono \u0161to je nau\u010davao. Ni\u0161ta nije za zdravlje i razvoj ljudi i civilizacije danas tako neophodno kao \u0161to je probuditi u ljudi svijest o vje\u010dnom \u017eivotu. Materijalizam i s njime hedonizam je najdublje ropstvo koje je \u010dovje\u010danstvo ikad iskusilo.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Vjera&#8221;]<\/p>\n<p>Vjera je prihva\u0107anje neke objavljene istine i bez uvida inteligencije. To je prema definiciji &#8220;nadnaravna krepost, kojom, potpomognuti Bo\u017ejom milo\u0161\u0107u vjerujemo kao istinitu od Boga objavljenu, ne shvatljivu svjetlom naravnog razuma, nego zbog objave Boga koji ne mo\u017ee varati ni biti prevaren&#8221;. A apostol Pavao ka\u017ee &#8220;vjera je posjedovanje budu\u0107ih dobara, dokaz stvari koje ne vidimo&#8221;. I dalje &#8220;vjera je dar Bo\u017eji.&#8221; &#8220;\u017diva vjera&#8221; je spojena s ljubavlju prema Bogu. Pravi razlog vjere je autoritet Bo\u017eji. Boga se i ne mo\u017ee dobro spoznati bez objave. Vejra se kao po\u010detak ulijeva u du\u0161u kr\u0161tenjem. Grijesi protiv vjere su krivovjerje, nevjera i otpad od vjere. Gubitak vjere je moralni nered. Obaveza je vjernika razvijati vjeru.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Vodnjan&#8221;]<\/p>\n<p>Ime Vodnjan je rimski naziv star 2035 godina. Najvjerojatnije dolazi od imena &#8220;Attinius&#8221;. Nakon rimskog osvajanja Istre, najzaslu\u017eniji vojnici za nagradu dobivaju zemlju. Oni \u0107e izgraditi sebi rasko\u0161ne vile, a sa robovima \u0107e pokrenuti poljodjelstvo i industriju. Pretpostavlja se da je nakon bitke za Nezakcij, neki Attinius dobio podru\u010dje Vodnjan\u0161tine. Otuda drevno ime &#8220;Attinianum&#8221;, pa kasnije &#8220;Adignanum&#8221;, od \u010dega talijanska izvedenica &#8220;Dignano&#8221; a hrvatska, od &#8220;idem u (vo) Dignan&#8221;, Vodnjan.<\/p>\n<p>[\/acc_item]<\/p>\n<p>[acc_item title=&#8221;Zadu\u0161nica&#8221;]<\/p>\n<p>Vrlo je stari obi\u010daj molitvama rodbine i prijatelja zagovarati du\u0161e pokojnih \u0161to je prihvatila i Crkva. Prati molitvom dopremanje mrtvog tijela od ku\u0107e do kapele ili crkve i od crkve do groblja. Prema crkvenom zakonu sve se kr\u0161tene umrle nosi u crkvu ukoliko nema opravdanih razloga. Time se iskazuje najvi\u0161a po\u010dast pokojnome. Ne unose se nekr\u0161teni i oni koji su se izjasnili protiv vjere.<\/p>\n<p>[\/acc_item][\/accordion]<br \/>\n[divider scroll_text=&#8221;&#8221;]<\/p>\n<div class=\"menu\"><ul>\n<li ><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\">Home<\/a><\/li><li class=\"page_item page-item-3984\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/main\">main<\/a><\/li>\n<li class=\"page_item page-item-3935 page_item_has_children\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\">Churches<\/a>\n<ul class='children'>\n\t<li class=\"page_item page-item-3937 page_item_has_children\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/saint-blasius\">Saint Blasius<\/a>\n\t<ul class='children'>\n\t\t<li class=\"page_item page-item-4037\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/saint-blasius\/venerio-trevisan\">Venerio Trevisan<\/a><\/li>\n\t\t<li class=\"page_item page-item-4038\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/saint-blasius\/stained-glass-of-the-church-of-st-blasius-ring-of-salvation\">Stained glass of the Church of St. Blasius \u2013 Ring of salvation<\/a><\/li>\n\t\t<li class=\"page_item page-item-3949\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/saint-blasius\/crypt\">Crypt<\/a><\/li>\n\t<\/ul>\n<\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-4041\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/madonna-of-traverse\">Madonna of Traverse<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-4039\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/our-lady-of-mount-carmel\">Our Lady of Mount Carmel<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-3940\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/saint-fosca\">Saint Fosca<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-4043\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/saint-jacob\">Saint Jacob<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-4047\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/holy-cross\">Holy Cross<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-4048\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/saint-martin\">Saint Martin<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-4049\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/saint-roch\">Saint Roch<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-4046\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/saint-catherine\">Saint Catherine<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-4045\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/churches\/ostale-crkve-vodnjanstine\">Ostale crkve Vodnjan\u0161tine<\/a><\/li>\n<\/ul>\n<\/li>\n<li class=\"page_item page-item-3942\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/holy-bodies\">Holy Bodies<\/a><\/li>\n<li class=\"page_item page-item-3959 page_item_has_children\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/museum\">Museum<\/a>\n<ul class='children'>\n\t<li class=\"page_item page-item-3963\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/museum\/chronology-of-the-collection-formation\">Chronology of the collection formation<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-3965\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/museum\/collection-contents\">Collection contents<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-4050\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/museum\/collection-exhibit\">Collection exhibit<\/a><\/li>\n<\/ul>\n<\/li>\n<li class=\"page_item page-item-3968 page_item_has_children\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/events-2\">Events<\/a>\n<ul class='children'>\n\t<li class=\"page_item page-item-4051\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/events-2\/publikacije\">Publikacije<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-3970\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/events-2\/famous-people-in-vodnjan\">Famous people in Vodnjan<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-4053\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/events-2\/iskrice-djecji-festival-duhovne-glazbe\">Iskrice &#8211; dje\u010dji festival duhovne glazbe<\/a><\/li>\n\t<li class=\"page_item page-item-4054\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/events-2\/poveznice\">Poveznice<\/a><\/li>\n<\/ul>\n<\/li>\n<li class=\"page_item page-item-4055\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/glossary\">Glossary<\/a><\/li>\n<li class=\"page_item page-item-4018 page_item_has_children\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/contact\">Contact<\/a>\n<ul class='children'>\n\t<li class=\"page_item page-item-4025\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/contact\/impressum\">Impressum<\/a><\/li>\n<\/ul>\n<\/li>\n<li class=\"page_item page-item-3927\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/vodnjan-parish\/history-of-the-parish\">History of the parish<\/a><\/li>\n<li class=\"page_item page-item-4028\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/vodnjan-parish\/gaetano-gresler\">Gaetano Gresler<\/a><\/li>\n<li class=\"page_item page-item-4034\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/vodnjan-parish\/don-vinko-peresa\">Don Vinko Pere\u0161a<\/a><\/li>\n<li class=\"page_item page-item-4035\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/vodnjan-parish\/don-rodolfo-toncetti\">Don Rodolfo Toncetti<\/a><\/li>\n<li class=\"page_item page-item-3930\"><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/vodnjan-parish\/donations\">Donations<\/a><\/li>\n<\/ul><\/div>\n\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>[message_box color=&#8221;red&#8221;]Unfortunately, this page is only in Croatian. If you want to help, you can donate funds for translation.[\/message_box] <div id=\"jig2\" class=\"justified-image-grid jig-9a5eb61028ea7efeafb04b705e4485ac jig-preset-global\"><div class=\"jig-clearfix\"><\/div><noscript id=\"jig2-html\" class=\"justified-image-grid-html\" data-lazy-src=\"skiplazyload\" data-src=\"skipunveillazyload\"><ul><li><a href=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/wp-content\/gallery\/razno\/pojmovnik_dekoracija.jpg\" title=\"Pojmovnik\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/zupavodnjan.com\/wp-content\/gallery\/razno\/pojmovnik_dekoracija.jpg\" alt=\"Pojmovnik\" width=\"1633\" height=\"680\" \/><\/a><p class=\"jig-HTMLdescription\">Pojmovnik<\/p><\/li><\/ul><\/noscript><\/div> [divider scroll_text=&#8221;&#8221;] Pojmovnik Ako je pojam misao a rije\u010d njeno sredstvo izra\u017eavanja i kada ih oboje umetnemo u razvoj ljudske komunikacije od kad nastade rije\u010d do danas, tada je lak\u0161e sagledati namjeru [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":115,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"","meta":{"_et_pb_use_builder":"on","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"dipi_cpt_category":[],"class_list":["post-4055","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/4055","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4055"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/4055\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4055"}],"wp:term":[{"taxonomy":"dipi_cpt_category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupavodnjan.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/dipi_cpt_category?post=4055"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}