Muzej

[pano file=”http://parun.eu/vodnjan/muzej/virtualtour.swf”  panobox=”off” preview=””]

[divider scroll_text=””]

Muzej – Zbirka sakralne umjetnosti

Zbirka sakralne umjetnosti Župne crkve Sv. Blaža u Vodnjanu izuzetno je otkriće u kulturnoj baštini Istre i Hrvatske. Plod je višestoljetnog sakupljačkog htijenja i nastojanja vodnjanskih kanonika, župnika i žitelja. Vrijedni umjetnički i povijesni predmeti crkvene riznice, znani i neznani pokloni mnogih naraštaja Vodnjanaca, donacija umjetničkih dragocjenosti kolekcije venecijanske provenijencije slikara Gaetana Grezlera i sakralno arhitektonsko nasljeđe vodnjanskih crkava uz istinsko umijeće u realizaciji crkvenih i pučkih narudžbi domaćih i stranih majstora kamena i drva, zlata, srebra, stakla i tekstila – i očaravajuće je kazivanje o vremenu i ljudima, gospodarskom i političkom stanju jednoga kraja koje se odražavalo i u stupnju kulturne razine Vodnjana i okolice. Ove dragocjenosti neka budu pravi kulturni i povijesni poticaj našoj generaciji da se valorizira polivalentan duh ovog istarskog gradića, mjesto susreta i prožimanja slavenskog i romanskog življa, njihove ideologije i vjerovanja, etničkih običaja i lingvističkih značajki, koje su doprinijele formiranju i komozitnom sabijanju vodnjanskog kulturološkog fenomena. Izložba je i prigoda da se duboko zamislimo nad istraživanjem, vrednovanjem i zaštitom naše baštine svake vrste, bogate poviješću, koja treba služiti kvalitetnom pomaku cjelovitog razvoja Vodnjana. Cilj je stalne postave Zbirke sakralne umjetnosti da se kroz svoj sadržaj sublimira prošlost i sadašnjost sa svrhom novih viđenja i prezentacije jednog dijela vrijednog umjetničkog blaga Istre. Zbirka sakralne umjetnosti Župne crkve Sv. Blaža po svom opsegu i kompleksnosti sastava značajan je doprinos sustavne kulturne animacije jedinstvenog kulturnog nasljeđa Istre, a ujedno je izvanredno dragocjen dio nacionalne kulturne baštine Hrvatske.

Kad govorimo o sakralnoj umjetnosti općenito, tada pomišljamo na nešto opskurno i gotovo mistično, a nismo svijesni da su svi umjetnički predmeti prvenstveno tvorevine praktične naravi, u službi kulta primjenjenog čovjeku u određenom vremenu i prostoru. Čovjek u svom evolutivnom duhovnom razvoju, prolazeći kroz fazu animizma, totemizma, politeizma i na koncu monoteizma, uvijek je u biti živio u svijetu teizma i velik je dio svog življenja podvrgavao određenim ritualima pojedinog kulta.

Za svaki kult potrebna je određena liturgija, kojoj služe različita pomagala koja su veoma često u početku istovjetna predmetima svakodnevne upotrebe. Jer i cijeli liturgijski ritual je jedna transformacija svakodnevnog života u njegovoj univerzalnoj projekciji. U svom evolutivnom razvoju preko prapovijesti – kad kultni predmeti nisu samo svrsishodni već i estetski lijepi i jedinstveni, kroz razdoblje grčke i rimske klasike – kad su i božanstva i njihovo življenje satkani prema mjeri čovjeka, kultni i svjetovni predmeti se isprepliću u svojoj vrijednosti i ljepoti funkcionalno i esencijalno služeći čovjeku.

Razvojem kršćanstva, skromnog i strogo jedinstvenog u prvim počecima IV stoljeća, obogaćenog tokom V i VI stoljeća velebnim građevinama kao što su bazilike, crkve, oratoriji i mauzoleji, i liturgijski predmeti postaju odraz standarda, umjetničkih težnji i dostignuća Crkve i careva. Uskoro, tokom srednjeg i novog vijeka, strogo socijalnom diferencijacijom na izrazito siromašan puk i bogate crkvene velikodostojnike, Crkva, kao velika i moćna feudalna snaga, postaju radi svoje afirmacije glavni mecena i promotor umjetnosti. Od tada slikarstvo, skluptura, primjenjeni obrt i zlatarstvo velikim dijelom stupaju u službu Crkve.

Tako pomalo dolazimo do spoznaje da je sakralno blago i umjetnost za kršćansku zajednicu u pravom smislu sve: umjetničko djelo, primjenjena umjetnost i vrijedne dragocijenosti, jedinstven predmet kulta, ali jednako tako i molitvenik, sveto pismo, kanonske ploče i svaki drugi dokumenat religioznog života.

Stoga sakralna umjetnost Istre, pa tako i Vodnjanštine, poput drugih kulturnih fenomena na tom našem srcolikom prostoru, dio je spomeničke baštine tako važne i autentične, da ga ni jedan arheolog i povjesničar umjetnosti koji se bave ovom građom, neće više moći u svom gradu mimoići. Na žalost, do sada su sakralna arhitektura i fresko slikarstvo bile teme parcijalnih znanstvenih proučavanja, a predmeti umjetničkog i primijenjenog obrta kao i slikarstvo u smislu lijepe umjetnosti samo su djelomično spominjani. Razlogom takvog sagledavanja i cjelokupne vodnjanske baštine, bila su prisutna načela estetskog vrednovanja ili usko specijalistički i parcijalni interesi znanstvenika, kao i razni politički stavovi u interpretaciji nacionalne historiografije, posebno tako specifičnog područja s mješovitim romansko-slavenskim življem.

Međutim, postupnim otvaranjem vrata Riznice župne crkve Sv. Blaža, uvidjelo se da cijelokupni inventar ovog sakralno blaga predstavlja znatnu umjetničku skupinu.

Impozantan je vremenski raspon u kojemu su nastala djela ove Zbirke sakralne umjetnosti. U širem smislu to je razdoblje od IV do XI stoljeća, kada se kršćanska zajednica u nastajanju služi staklenim i keramičkim predmetima različite kakvoće i ukrasa, kada nastaju divne mozaičke površine trihore i crkve Sv. Andrije u Betici kod Barbarige i crkve u Guranu, kada se klešu i ugrađuju dekorativni elementi pleterne i figuralne kamene plastike obližnje crkvice Sv. Kvirina i predromaničke i romaničke sklupture crkvice Sv. Mihovila u Banjolama kod Vodnjana. U tom blizom vremenu radila je i gruba ruka majstora klesara koji je nadahnuo i umjetničku vrijednost Sv. Kristoforu iz romaničke faze crkve Sv. Blaža. Vremenski i umjetnički, ovaj raspon se nastavlja preko najstarije fresko slikarije bizantskog stila Krista u mandroli iz XII stoljeća crkve Sv. Foške kraj Peroja u Vodnjanštini. Zidne slikarije crkvice Sv. Margarete iz XIII stoljeća daju posebnu draž toliko opjevanim poljskim crkvicama koje u simbiozi s vodnjanskim kažunima i maslinama daju zaseban pečat cijelom krajoliku.

Bizantinizam i odraz orijentalnog kretskog slikarstva našao je odraze i na triptihu Lazara Bastijanija koji oslikava Blaženog Leona Bemba na zlatnoj podlozi kao i liku Bogorodice s Djetetom, glikofilnog značaja, oslikanog na zlatnoj podlozi u tipičnoj venetsko-kretskoj maniri kraja XV i XVI stoljeća. Reminiscencije bizantskog zlatarstva i umjetničkog obrta odražavaju se na kasno-gotičkom pozlaćenom relikvijaru Trna Kristove krune s prikazima četiri proroka i dvanaest apostola u malim polikromnim emajliranim medaljonima. Vjerojatno se radi o zapadnom bizantizmu, koje se odražava u remek djelu zlatarstva XV stoljeća.

Pored ovih orijentalnih utjecaja, posebno bogatstvo Zbirke sakralne umjetnosti predstavljaju predmeti venecijanske slikarske, zlatarske i staklarske škole.

Likovni izražaji Paola Venecijana na drvenom poklopcu sarkofaga relikvije Blaženog Leona Bemba iz 1321. g., premda venecijanski rad, nosi u statici likova i pozlati podloge tragove bizantinizma. Nešto kasnije nastali rad Bogorodice Zaštitnice iz XV stoljeća kao i slikarska djela predstavljena u Župnoj crkvi Sv. Blaža iz XVII stoljeća manifestiraju bez sumnje prevalenciju venecijanske slikarske škole.

Za razliku od slikarstva, drvena pozlaćena i polikromirana skluptura nastala je pod utjecajem furlansko-istarskog skulpturskog kruga XVII stoljeća i odraz je mlađih i novijih strujanja sa sjevera Istre koji se u simbiozi s lokalnim tradicijama formiraju u jedan jedinstven stilski specifikum.

Posebno bogatstvo vodnjanske Zbirke sakralne umjetnosti čine raznorodni stakleni, metalni i drveni relikvijari koji ujedno i predstavljaju jedinstveni kvalitetni i kvantitetni opus. Izbor 39 izuzetnih relikvijara od muranskog stakla iz XVI i XVII stoljeća ukazuje na način proizvodnje, zanatski i umjetnički domet najpoznatijih staklarskih radionica sjevernog Jadrana.

Crkveno ruho zbirke izrađeno od različitih dragocjenih tkanina, ukrašeno vezom i protkano zlatnim nitima, nastalo je u razdoblju od XIV do XIX stoljeća i govori o intenzivnoj trgovini i prometnim vezama s istočnim, zapadnim i sjevernim zemljama. Srebrno i pozlaćeno crkveno posuđe, kanonske ploče i metalni relikvijari starije datacije od XV do XVIII stoljeća talijanske su provenijencije, a predmeti zlatarskog obrta iz XIX stoljeća u pravilu su proizvodi bečkog zlatarskog kruga, što ukazuje na ovisnost umjetničke baštine o društveno-političkim promjenama u Istri toga doba.

Ovaj širok dijapazon Zbirke sakralne umjetnosti Župne crkve Sv. Blaža u Vodnjanu, vremenski određen od IV do XX stoljeća, ukazuje na njenu posebnu draž. To su umjetnine nastale kao proizvod lokalnih majstora ili kao import bizantskih predložaka, venecijanskih i austrijskih radionica.

Zato jedna od temeljnih motivacija ove stalne postave dolazi iz potrebe i aktualne prakse sve intenzivnijeg arheološkog i povijesno-kulturnog istraživanja povijesnog i kulturnog blaga Vodnjanštine. Proširivanje istraživačkog interesa na područje gotovo zanemarenog gradiva istarske baštine, kako u vremenskom tako i u sadržajno-tematskom pogledu, obavezuje znanstvenu i društvenu javnost.

Sveta Tijela >>

[divider scroll_text=””]