Savršen dan za blagdan sv. Foške
U nedjelju 17. veljače 2013. na platou ispred bazilike sv. Foške okupili su se vjernici da u molitvi i miru, slave sjećanje na kršćansku mučenicu čije ime nosi ovo po mnogočemu zanimljivo svetište. Lijep sunčan dan bez vjetra poklon svima koji su pohodili sv. Fošku. Po bijelom putu kolona vozila koja se žele dovesti što bliže, na rubove tjera pješake koji svetištu žele doći respektirajući dan i prostor a kojeg raznobojne limene kutije ipak nagrđuju. Bolesnima treba omogućiti što bolji i lakši pristup ali zdravi bi se stvarno trebali zapitati zar i tih stotinjak metara nije vrijedno prijeći na vlastitim nogama. Svetište će biti naklonjenije volji koja odluči promijeniti naviku. U svakom slučaju za regulaciju takvog prometa zaduženi su bili članovi DVDa Vodnjan koji su ujedno dežurali da se ne bi dogodio požar zbog mnogih vatri koje su se palile za roštiljanje nakon mise što je jedan od običaja koji traje godinama.
Misu su ove godine vodili župnici, vodnjanski Marijan Jelenić i fažanski Ilija Jakovljević. U svojim su propovijedima život mučenice koristili kao primjer za rješavanje ovovremenskih problema u odrastanju mladeži, odgoju roditelja prema djeci. Poruka s oltara koja se prenijela i drugim medijima je ona koja kazuje kako se u biti čovjek ne bi trebao odricati već biti umjeren, odoljeti svijetu koji mu svašta nudi, i činiti to stalno ne samo u vrijeme korizme. Treba znati pokajati se i ispovjediti, moliti i redovito živjeti za svoju obitelj.
Po završetku mise vjernici su mogli dotaknuti relikvije sv. Foške kao i njen polikromatski drveni kip. Oko križa hodočasnici su se u miru pomolili, palili svijeće, ostavljali krunicu ili neki dugi predmet kao zagovor za očuvanje zdravlja ili ozdravljenje sebe i svojih najdražih. Sveta Foška se slavi kao zagovornica protiv kostobolje, reumatičnih bolova, neplodnosti i glavobolje. No poruke koje se ostavljaju na poleđini i licu fotografija, na raznim papirima, predmetima, ne dotiču se samo zdravlja, u tim željama je skrb bake za unuka koji polaže ispit, strah majke da kćer ne doživi nesreću u prometu, da se dobije posao, sretno uda. Datumi na tim porukama ne pripadaju samo danu kada se štuje svetica ima ih od cijele godine, od siječnja do prosinca. Jednom je netko sve krunice i predmete poskidao s odljeva razapetog Isusa na križu ostavivši poruku koja je trebala značiti – Zar nije dosta patio.
U zavjetrini među niskim grmljem mnoge su porodice, prijatelji, društva na pripremljenoj vatri spremali fritaju s kobasicama, pekli kobasice, meso, krumpire. Družili se dok se nije pojelo i popilo, a kad se sunce spustilo odlaskom i posljednjeg automobila sve je došlo na svoje. Kao i prvo bazilika na uzvisini usmjerena prema nekadašnjoj Cissi kao da čeka kad će izroniti ta pradavna biskupija, ono malo svijetla sumraka odbija se od njezinih bijelih zidova na križ i nešto dalje na maslini umire još jedan dan.
