Gaetano Gressler Verona 1765. -1839. Verona – Venecija
Gaetano Grezler odlazi iz Venecije tabernakulom i 23. lipnja 1818. uplovljava u luku Marić. U istu luku odakle za Veneciju iz Vodnjanštine putuje: drvo, pepeo, ulje, vino, vuna, svila. Zaprežnim kolima, dolazak u Vodnjan datira 23. lipnja 1818., kada u crkvu Sv.Blaža unose dragocjeni teret radi kojeg danas njemu hodočaste brojni vjernici, turisti, znatiželjnici i stručnjaci raznih profila znanosti. Da nije bilo tog po svemu jedinstvenog lika, koji je poput meteora prošao Vodnjanom i njegove bogate darovnice, ne bi pisali o fenomenu Vodnjana. Bez njega Vodnjan grad priča bio bi bez one najbolje i najvrjednije.
Život i djelo mletačkoga slikara Gaetana Grezlera (Gressler, Gresler, Greyzler, Graisler) nisu do sada bili temom temeljitijega istraživanja ni u Italiji, ni u Hrvatskoj. Prema starijim piscima, Gaetano Grezler rođen je 1765. godine u Veroni, u obitelji njemačkoga podrijetla. U rodnom gradu slikarstvu ga je podučavao o. Felice Cignaroli. Nije poznato kada se preselio u Veneciju. U tom je gradu 4. ožujka 1792. godine imenovan akademikom, a potom i profesorom na Umjetničkoj akademiji. (Prema podacima prof. Nedo Fiorentin iz Venecije, tada su akademici postali Gaetano Grezler, Pietro Fantin, Giusepe Rampini, Antonio Zanetti i David Rossi. Profesorom, na studiju slikarstva, imenovan je uz Grezlera i Pietro Fantin.)
Od njegovih djela navodile su se oltarne pale Srce Isusovo sa Sv. Vincenzom i Sv. Katarinom u mletačkoj crkvi S. Maria Formosa, te Sv. Alojzije Gonzaga u župnoj crkvi u Mestrama. Godine 1801. datirana je slika Bogorodica s djetetom, djetetom Sv Ivanom, Sv. Josipom i Sv. Bernardinom od Siene. Prema novijim istraživanjima, Grezler je u posljednjem desetljeću 18. stoljeća portretirao i Generalnoga providura Carla Aurelija Widmanna (Provveditore Generale da Mar, F. Magani, Il collezionismo e la commitenza artistica della famiglia Widmann, patrizi veneziani, dal Seicento al Settecento, Memorie dell’Istituto Veneto di Scienze Lettere ed Arti, Venezia, 1989, 97.) te mletačkoga patrijarha i kardinala, svog zaštitnika, Federica Maria Giovannelija 1794. (Taj se, danas zagubljeni, portret nalazio u karmelićanskom samostanu Scalzi, a potom u S. Maria della Misericordia u Veneciji. Usp. A. Zorzi, Venezia scomparsa, Milano, 1972, 480.) Na portretu patrijarha Giovannelija umjetnik se potpisao kao: Cajetanus Gressler Veronensis. (Prema rukopisu arh. Antonija Dieda, tajnika Akademije u Veneciji (Venezia, Museo Correr) na portretu je bio sljedeći natpis: HOC OPUS / CAJETANUS GRESSLER VERONENSIS PINXIT / ANNO DNI MDCCXCIV / ANNO VERO MDCCCXXXLX AETATIS SUAE LXXIV / VETERIS FORMA RETENTA / IN MAXIMA SUI DEJECTIONE ITERUM PINXIT / TOTUNQUE REFECIT.) Kada su redovnici samostana S. Francesco della Vigna odlučili postaviti Križni put, obratili su se sedmorici umjetnika, među kojima i Gaetanu Grezleru koji je trebao izraditi treću i dvanaestu postaju. Ipak te je postaje izveo Liberale Cozza.Čini se da je Grezler bio mnogo više zaokupljen sabiranjem umjetnina i dragocjenosti negoli slikanjem. S obzirom da je živio u Veneciji u vrijeme ukinuća Republike i prisilnih zatvaranja brojnih crkava i samostana, Grezler je u palači Lezze alla Misericordia prikupio impozantan broj relikvija iz ukinutih crkava i samostana. Uz relikvije, Grezler je sabrao i veći broj slika. Valjda je imao namjeru da ih, kada se prilike na lagunama ponovno stabiliziraju, proda. Zašto je sa tim bogatim inventarom 23. lipnja 1818. stigao u Vodnjan – nije istraženo.
U stvari zašto je on došao u Vodnjan postoji opravdan razlog vidljiv u ugovoru s kapitulom u kojem ima obavezu kao slikar oslikati novu župnu crkvu. No misterij je zbog čega je sobom ponio i dovezao u Vodnjan taj dragocjeni sakralno umjetnički „teret“. Zagonetno je da je odmah po dolasku, znači prema ugovoru sklopljenom 1818. godine s kapitulom župne crkve Sv. Blaža i gradskim vlastima, Vodnjanu i crkvi ostavio relikvije i umjetnine u svome posjedu. Prema lokalnim kroničarima, tu je, u prostoru iznad sakristije u župnoj crkvi Sv. Blaža za njega izgrađen atelier, ali i prostor za prebivanje u kojeg se u lipnju uselio zajedno sa suprugom. Tu boravi petnaest godina, u međuvremenu umire supruga koju pokapa u Veroni. Vraća se natrag i sve dublje ulazi u sukob s naručiteljima posla i gradskom vlašću koja je sita njegovog izdržavanja. U nekim materijalima se navodi da je slikao te slikanju podučavao Venerija Trevisana, u drugima da je lokalni autodidata Venerio bio uskraćen naukovanja profesora umjetničke akademije iz Venecije. U svim tim godinama upitno je što je radio kao slikar jer njegovih djela iz tog vremena nema. Na predavanjima u sklopu održavanja Međunarodnog simpozija održanog u Vodnjanu 14. travnja 2012. godine u velikoj sali Zajednice Talijana Vodnjan često je spominjan i Gaetano Grezler. No ovaj puta kao konzervator relikvija koje je donio u Vodnjan. Neke metode konzerviranja primjenjuju i danas samo što koriste bolje materijale (japanski papir). Nakon takve situacije kada njegov boravak u Vodnjanu postaje sve manje podnošljiv on se odlučuje napustiti ga ali ne tek tako. Nezadovoljan rekompenzacijom onoga što je donio i što je za uzvrat dobio po jednoj priči smišljeno otima relikvijar s Isusovom krvi i nestaje iz Vodnjana. Kola priča da je pronađen utopljen u jednoj rijeci u Italiji u blizini Trsta. Kao godinu smrti u nekim se opisima navodi 1839. u drugima 1840.
Osim neraspadnutih svetih Tijela, relikvija svetaca, u crkvi Sv. Blaža su se sačuvala dva Grezlerova vlastoručna djela. U Zbirci crkvene umjetnosti izložen je dopojasni prikaz Sv. Antuna Padovanskoga s ljiljanom i knjigom. Na slici je natpis: G. G. Gaetano Grezler Veron. Pinx. Op. / suam devotionem erga / divum Antonium Patav. C. An. / MDCCCVIII. Visoko na zidu svetišta, iza glavnoga oltara u župnoj crkvi Sv. Blaža, postavljena je oltarna pala Bogorodica s Djetetom, Sv. Antom Padovanskim, Sv. Antom Opatom i Sv. Gregorijem iz Spoleta. Prema tradiciji, pala je bila naručena za župnu crkvu u Velom Lošinju. Stoga su na slici prikazani Sv. Antun Opat, titular crkve i Sv. Gregorije iz Spoleta, patron toga otočkoga mjesta. (P. Budini, San Gregorio di Spoleto patrono di Lussingrande, Lussinpiccolo, 1937.) Na njima se Grezler predstavlja kao slikar akademizirajućih tendencija koje tada prevladavaju na širem sjevernotalijanskom prostoru, od Trsta do Milana. Tim je umjetničkim strujanjima između klasicizma i romantizma, u podlozi bio podjednako Canovin revolucionarni umjetnički obrat i društvene promjene koje su temeljito preobrazile sliku talijanskih pokrajina. Grezlerova orijentacija prema monumentalnim likovima precizno definirane obrisne linije, »ledenom« koloritu i široko zamišljenim kompozicijama opće su mjesto u slikarskim zbivanjima početkom 19. stoljeća.Zbirka slika danas je objedinjena i izložena na prvom katu uređene ranogotičke palače Bettica u staroj jezgri grada. Riječ je o 18 slika uglavnom profane tematike iz 17. i 18. stoljeća koje su dosad bile izložene u Zajednici Talijana, gradskoj palači, knjižnici te zgradi osnovne škole. Vrijedna zbirka kao cjelina registrirana je kao kulturno dobro rješenjem Ministarstva kulture. Slike vjerojatno potječu iz obiteljske zbirke Giovannelli u Veneciji, odnosno iz njihove palače u župi San Salvator gdje se ovaj slikar spominje kao štićenik prokuratorove udovice grofice Camile Martinelli. Zbirka je istražena, slike su publicirane u specijalističkoj literaturi i za većinu su utvrđeni autori – Antonio Calza, Antonio Lech, Louis Dorigny, Jacob van der Kerckhoven, Onofrio Loth, Giuseppe Angeli i Jacques Courtois II Borgognone. Gotovo sve su restaurirane u Hrvatskom restauratorskom zavodu.
Osim u Vodnjanu sačuvala se jedna Grezlerova slika u zbirci župne crkve zapadnoga dijela Dobrote u Boki Kotorskoj. Danas više nije moguće s pouzdanjem utvrditi tko je prikazan na portretu. Postoje dvije mogućnosti. Prema prvoj prikazan je kapetan Andrija Tripković (Dobrota, 1863–1843), koji je podigao monumentalnu palaču u Dobroti i opremio je brojnim umjetninama. Prema drugoj, portretiran je Krsto (Radov) Radimiri (Dobrota, 1765–1832), također ugledni bokeljski kapetan. Da je Grezler naslikao bokeljskoga kapetana pronicljiva pogleda, zapisao je on sam na poleđini slike (Gaetano Grezler Veronensis 1811). Treba istaknuti da su potkraj 18. i početkom 19. stoljeća pomorska mjesta Boke Kotorske, ponajprije upravo Dobrota, bila na vrhuncu svoje gospodarske moći.Literatura: Radoslav Tomić Institut za povijest umjetnosti „Gaetano Grezler u Vodnjanu i Dobroti“ Izvorni znanstveni rad – predan 10. 11. 1998.; Glas Istre; Domenico Rismondo “Dignano d’Istria nei ricordi”, Società tipografica editrice, Ravenna, 1937.; Giovanni Andrea Dalla Zonca L’Istria, n 57-58, 10 novembre 1849.)