Gaetano Gressler Verona 1765. -1839. Verona – Venecija
Gaetano Grezler odlazi iz Venecije tabernakulom i 23. lipnja 1818. uplovljava u luku Marić. U istu luku odakle za Veneciju iz Vodnjanštine putuje: drvo, pepeo, ulje, vino, vuna, svila. Zaprežnim kolima, dolazak u Vodnjan datira 23. lipnja 1818., kada u crkvu Sv.Blaža unose dragocjeni teret radi kojeg danas njemu hodočaste brojni vjernici, turisti, znatiželjnici i stručnjaci raznih profila znanosti. Da nije bilo tog po svemu jedinstvenog lika, koji je poput meteora prošao Vodnjanom i njegove bogate darovnice, ne bi pisali o fenomenu Vodnjana. Bez njega Vodnjan grad priča bio bi bez one najbolje i najvrjednije.
Život i djelo mletačkoga slikara Gaetana Grezlera (Gressler, Gresler, Greyzler, Graisler) nisu do sada bili temom temeljitijega istraživanja ni u Italiji, ni u Hrvatskoj. Prema starijim piscima, Gaetano Grezler rođen je 1765. godine u Veroni, u obitelji njemačkoga podrijetla. U rodnom gradu slikarstvu ga je podučavao o. Felice Cignaroli. Nije poznato kada se preselio u Veneciju. U tom je gradu 4. ožujka 1792. godine imenovan akademikom, a potom i profesorom na Umjetničkoj akademiji. (Prema podacima prof. Nedo Fiorentin iz Venecije, tada su akademici postali Gaetano Grezler, Pietro Fantin, Giusepe Rampini, Antonio Zanetti i David Rossi. Profesorom, na studiju slikarstva, imenovan je uz Grezlera i Pietro Fantin.)
Čini se da je Grezler bio mnogo više zaokupljen sabiranjem umjetnina i dragocjenosti negoli slikanjem. S obzirom da je živio u Veneciji u vrijeme ukinuća Republike i prisilnih zatvaranja brojnih crkava i samostana, Grezler je u palači Lezze alla Misericordia prikupio impozantan broj relikvija iz ukinutih crkava i samostana. Uz relikvije, Grezler je sabrao i veći broj slika. Valjda je imao namjeru da ih, kada se prilike na lagunama ponovno stabiliziraju, proda. Zašto je sa tim bogatim inventarom 23. lipnja 1818. stigao u Vodnjan – nije istraženo.
U stvari zašto je on došao u Vodnjan postoji opravdan razlog vidljiv u ugovoru s kapitulom u kojem ima obavezu kao slikar oslikati novu župnu crkvu. No misterij je zbog čega je sobom ponio i dovezao u Vodnjan taj dragocjeni sakralno umjetnički „teret“. Zagonetno je da je odmah po dolasku, znači prema ugovoru sklopljenom 1818. godine s kapitulom župne crkve Sv. Blaža i gradskim vlastima, Vodnjanu i crkvi ostavio relikvije i umjetnine u svome posjedu. Prema lokalnim kroničarima, tu je, u prostoru iznad sakristije u župnoj crkvi Sv. Blaža za njega izgrađen atelier, ali i prostor za prebivanje u kojeg se u lipnju uselio zajedno sa suprugom. Tu boravi petnaest godina, u međuvremenu umire supruga koju pokapa u Veroni. Vraća se natrag i sve dublje ulazi u sukob s naručiteljima posla i gradskom vlašću koja je sita njegovog izdržavanja. U nekim materijalima se navodi da je slikao te slikanju podučavao Venerija Trevisana, u drugima da je lokalni autodidata Venerio bio uskraćen naukovanja profesora umjetničke akademije iz Venecije. U svim tim godinama upitno je što je radio kao slikar jer njegovih djela iz tog vremena nema. Na predavanjima u sklopu održavanja Međunarodnog simpozija održanog u Vodnjanu 14. travnja 2012. godine u velikoj sali Zajednice Talijana Vodnjan često je spominjan i Gaetano Grezler. No ovaj puta kao konzervator relikvija koje je donio u Vodnjan. Neke metode konzerviranja primjenjuju i danas samo što koriste bolje materijale (japanski papir). Nakon takve situacije kada njegov boravak u Vodnjanu postaje sve manje podnošljiv on se odlučuje napustiti ga ali ne tek tako. Nezadovoljan rekompenzacijom onoga što je donio i što je za uzvrat dobio po jednoj priči smišljeno otima relikvijar s Isusovom krvi i nestaje iz Vodnjana. Kola priča da je pronađen utopljen u jednoj rijeci u Italiji u blizini Trsta. Kao godinu smrti u nekim se opisima navodi 1839. u drugima 1840.
Zbirka slika danas je objedinjena i izložena na prvom katu uređene ranogotičke palače Bettica u staroj jezgri grada. Riječ je o 18 slika uglavnom profane tematike iz 17. i 18. stoljeća koje su dosad bile izložene u Zajednici Talijana, gradskoj palači, knjižnici te zgradi osnovne škole. Vrijedna zbirka kao cjelina registrirana je kao kulturno dobro rješenjem Ministarstva kulture. Slike vjerojatno potječu iz obiteljske zbirke Giovannelli u Veneciji, odnosno iz njihove palače u župi San Salvator gdje se ovaj slikar spominje kao štićenik prokuratorove udovice grofice Camile Martinelli. Zbirka je istražena, slike su publicirane u specijalističkoj literaturi i za većinu su utvrđeni autori – Antonio Calza, Antonio Lech, Louis Dorigny, Jacob van der Kerckhoven, Onofrio Loth, Giuseppe Angeli i Jacques Courtois II Borgognone. Gotovo sve su restaurirane u Hrvatskom restauratorskom zavodu.
Literatura: Radoslav Tomić Institut za povijest umjetnosti „Gaetano Grezler u Vodnjanu i Dobroti“ Izvorni znanstveni rad – predan 10. 11. 1998.; Glas Istre; Domenico Rismondo “Dignano d’Istria nei ricordi”, Società tipografica editrice, Ravenna, 1937.; Giovanni Andrea Dalla Zonca L’Istria, n 57-58, 10 novembre 1849.)
