Vodnjan, mjesto koje živi već 2.200 godina, nazivalo se još i Attinianum, Adignanum i Dignano. Smješten je na jugu najvećega hrvatskoga poluotoka u Istri – vratima od istoka ka zapadu, jedinome takvome na Sredozemlju.
Na Vodnjanštini, agraru u zaleđu Pule, u vrijeme Rimljana živi 35.000 žitelja. Ropska radna snaga omogućila je njegov napredak, stoga ne čudi da se baš ovdje, kao vapaj za slobodom, kršćanstvo širi snažnije nego u drugim dijelovima Istre. O tome svjedoči šest starokršćanskih bazilika izgrađenih od 5. do 8. st. te pedesetak ostalih sakralnih zdanja.
1212. godine Vodnjan postaje župa koja sve do 1843. ima Kaptol. U samostanima benediktinaca, franjevaca, konventualaca i kapucina, neko vrijeme i ženskog samostana, Vodnjan je bio sjecište vjerske djelatnosti. U vrijeme kuge pulski se biskupi u njega povlače.
Već 1492. Vodnjan, mjesto koje živi kao municipij po uzoru na Rim, dobiva obnovljeni Statut. Okolna sela, zaseoci i naselja žive u primjerno slavenskom društvenom uređenju, na čelu sa županom.
Vodnjan čuva jedne od najstarijih Matičnih knjiga na svijetu. Prvi zapisi o mještanima su iz 1559. godine. U mletačko doba, s glavnim gradom svijeta Venecijom, Vodnjan ima izrazito dobre odnose. Župna crkva, građena u razdoblju od 1760.-1800. godine, preslika je venecijanske katedrale Svetog Petra u Kaštelu, a njen je zvonik načinjen po uzoru na zvonik Katedrale Svetog Marka.
Iz Vodnjana potječu izuzetne osobnosti: botaničar svjetskoga glasa Bartolomeo Biasoletto (+1859.), samouki slikar Venerio Trevisano (+1871.), operni skladatelj Antonio Smareglia (+1929.), tehnički izumitelj, Pietro Marchesi (+1929.), cijenjeni latinist Giuseppe Del Tona koji tijekom 70 godina u Vatikanu surađuje sa šest Papa i umire kao svetac 1997.
Vodnjanština je išarana suhozidima, spomenikom marljivih ljudi te s gotovo tisuću „kažuna“, kućica koje poljoprivrednici, po uzoru na prve nastambe na Sredozemlju nastale pred oko pet tisuća godina, grade kao skloništa.
Povezan sa suvremenim prometnica, u ugodnoj klimi, čistom okolišu, okružen čistim obalama, Vodnjan je mjesto predodređeno za smještaj svjetske zbirke relikvija čak 290 svetaca, jedinstvene duhovne oaze. Podrobnije informacije o zbirci donosi knjiga “Galerija velikana“.
Relikvije obuhvaćaju vremenski luk od 2700 godina, a protežu se područjem čitavoga Rimskoga carstva, vremena u kojemu je čovječanstvo dostiglo, do tada, najveći misaoni i tehnički napredak. Svojim su jedinstvenim zamislima sveci govorili o duhovnoj globalizaciji koju ni Rim ni totalitaristički režimi nisu mogli provesti, a kojoj se mi nadamo. To jedinstvo duha, o kojemu su govorili upravo ti sveci, vuče korijene iz eshatologije.
Vjerujemo da će Vodnjan, na dobrobit mnogih, postati jedinstveno turističko-hodočasničko odredište na Jadranu pa ga prepuštamo savjesti onih koji mare i UNESCO-u.
