Sveti Blaž
Na tlu današnje Župne crkve Sv. Blaža vjerojatno je u XI. stoljeću bila podignuta trobrodna ranoromanička bazilika pravilno orijentirana, veličine 41 x 19m po mjeri ondašnjeg žiteljstva. Građena na neravnom tlu, pucala je i destabilizirala se. Na kanonskoj vizitaciji pulski biskup G. A. Balbi 11. 1. 1757. crkvu udara interdiktom. Nakon trogodišnjih burnih rasprava i pokušaja sanacije, odlučeno je graditi novu, današnju, neobaroknu građevinu po uzoru na katedralu sv. Petra u Kaštelu u Veneciji arhitekta Andree Paladia (+1586.). Financijsku konstrukciju od 13.000 zlatnih dukata 12. kolovoza 1760. odobrava Mletački Senat i 15. veljače je 1761. postavljen kamen temeljac. Bratovštine za gradnju daju svoju štednju, a kroz deset se godina izdvajalo 20% na sve proizvode i daljnjih deset godina 10% na vino i ulje. U vrijeme gradnje crkve, vjernici su se sakupljali u crkvi Gospe od Karmela.
Projektom je crkva orijentirana u pravcu Sjever – Jug, a ne na uobičajen način Istok – Zapad. Za to su sigurno postojali čvrsti graditeljski razlozi. Građena kroz punih 40 godina. Novo je zdanje istisnulo okolno groblje, Cortu za držanje izgubljene stoke, Franjevački hospicij i mjesto stare škole. U tlocrtu ima oblik latinskog križa, veličine 56 x 35 m i najveći je sakralni objekt na istarskom tlu. Kupola dosiže visinu od 25,00 m. Izgradnju je nadgledao Domenico Dongetti, građevinski inženjer koji je 1777. godine doselio iz Pirana u Vodnjan. Podijeljena je zidanim stupovima sa lučnim arkadama u tri broda. Križište, kor i svetište je ukrašeno korintskim, a lađe kapitelima toskanskog stila. Devet je mramornih oltara iz XIX. i XX. st. i deseti koncilski prema puku, ima 13 slika iz XVI., XVII. i XVIII. st. Oltari su visoke umjetničke vrijednosti od mramora iz Verone, Carrare i Francuske. Kustodija za Sveta ulja je iz 1451. godine. Novoizgrađena i još nedovršena, crkva je otvorena na blagdan sv. Blaža, zaštitnika Vodnjana, 3. veljače1800. godine, a posvećena 1831.
Lijevo do apside svetišta crkve bila je stara Sakristija kojoj je 1818. podignut kat za atelje akademskom slikaru Gaetanu Gresleru koji ovamo iz Venecije doseljuje 1818. Nad ulazom u Sakristiju slikar je imao stambene prostorije sa ulazom izvan crkve. U Sakristiji se čuvao i gradski Statut. Pod Sakristijom je kripta za pokapanje svećenika i uglednih članova bratovštine Presvetog Oltarskog Sakramenta. Pročelje građevine resi pet kipova prirodne veličine: sv. Blaž u sredini, desno od njega sv. Lovro i sv. Petar, a lijevo sv. Kvirin i sv. Pavao. Statue su isklesali Andrea i Giovanni, sinovi Veneria Trevisana, tkalca, tapetara, samoukog muzičara i slikara. Na istočnoj strani crkve bilo je podignuto crkveno skladište koje je pregrađeno i od 1972. služi u pastoralne svrhe.
Ulazeći u crkvu s lijeve strane pratimo slijedeće oltari vrijedne umjetničke obrade:
Mramorni oltar krštenja, izrađen od crkvenog veronskog mramora, ukrašen slikom krštenja Kristova iz 1891. godine. Na oltaru je krstionica. Oltar je dar udovice Mare Tonighelli.
Mramorni oltar sv. Josipa, zamijenio je stariji drveni oltar koji je bio premješten iz kapucinske crkve sv. Josipa. Oltar je ukrašen slikom iz XVII. st. svete Obitelji sa tri kapucinska sveca: sv. Fedel iz Simgaringe (+1622.), sv. Feliks iz Cantalicea (+1587.), sv. Josip iz Leonesse (+1612.). U podnožju oltara su relikvije sv. Fortunata iz rimskih katakombi.
Oltar Srca Isusova
Oltar Presvetog Sakramenta na dnu lijeve lađe; svetište je zatvoreno mramornom balaustrom od veronskog mramora, svod su štukaturama ukrasili venecijski majstori 1926. godine, a srebrna vratašca svetohraništa izradio je elektrolizom 1932. godine Gualtiero Nassiguerra iz Trsta.
U središtu se nalazi veliki oltar od kararskog mramora, kojeg je nacrt redigirao poznati talijanski arhitekta F. Forlani. Postavljen je 6. listopada 1935. godine. Elegantno svetohranište flankiraju visoke kolone na kojima su postavljeni kipovi anđela, rad talijanskog majstora Francesca Terili da Feltre iz 1616. godine. Uz kolone su smještene dvije velike barokne drvene vaze iz istog vremena.
Oltar ranije sv. Ivana Krstitelja smješten je u dnu desne lađe. Danas oltar Majke Božje Lurdske.
Oltar Raspeća, izrađen od crnog mramora, s uljanom slikom na platnu Veneria Trevisana, ispod križa je lik sv. Ivana.
Oltar Majke Božje od Ružarija iz 1845. godine u čijoj je izradi sudjelovao poznati vodnjanac Giovanni della Zonca.
Oltar sv. Joakuina i sv. Ane, izrađen od crnog mramora, iznad kojeg se nalazi slika velike umjetničke vrijednosti iz XVII stoljeća, izrađena minucioznom tehnikom ulja na drvetu, djelo Veneria Trevisana, potječe iz ranije romaničke crkve.
Ispod kupole je koncilski oltar prema puku, izrađen 1975. po nacrtu župnika vlč. Vinka Pereše, u klesarskoj radionici Delbianco u Krnici.
Crkvenu propovjedaonicu je 1845. godine izradio Giovanni dalla Zonca. Nad ulazom u crkvu, s unutrašnje strane, nalaze se četiri velika crvena mramorna stupa iz Francuske, koji služe kao nosači orgulja. Prve crkvene orgulje, kupljene 1818. godine u Veneciji, djelo su majstora Giacoma Bassanija, van upotrebe od 1924. godine. Tada su nabavljene nove orgulje u talijanskoj radionici Beniamina Zanina iz Camino di Codroipo nedaleko Pordenona, koje su u funkciji do naših dana, ali im je nužno potrebna restauracija. U knjizi bratovštine Presvetog Oltarskog sakramenta su i uplate orguljašu iz 1684. g.
U prostoru crkve sv. Blaža smješten je značajan broj dragocjenih slika, vrijedne baštine likovne umjetnosti od XV. do XIX. stoljeća. Među najdragocjenijim predmetima koji su danas izloženi u Zbirci sakralne umjetnosti Župne crkve sv. Blaža, svakako je slika „Blaženi Leon Bembo“, djelo Paola VENEZIANA (+1362.) iz 1321. godine.Tako se u svetištu, na lijevoj strani, čuva „Posljednja večera“ ( 2,50 x 3,75 m) Giovannija Contarinia, iz 1598. godine. S desne strane je slika „Krist predaje vlast sv. Petru“ ( 2,50 x 3,75 m) domaćeg slikara Veneria Trevisana iz 1845. godine. Na dnu svetišta nalazi se slika, oltarna pala, sa likovima svetaca zaštitnika Vodnjana: sv. Blaž, sv. Lovro i sv. Kvirin, s Bogorodicom u gornjem dijelu. Slika je iz prve romaničke crkve. Iza glavnog oltara, lijevo se nalazi slika Bogorodica na prijestolju sa svecima akademskog slikara Gaetana Grezlera, izrađena 1818. godine. S desne strane ističe se umjetnički rad nepoznatog majstora Susret sv. Pavla i sv. Petra sa sv. Franjom, koji potječe iz kapucinske stare crkve. U lijevoj crkvenoj lađi, iznad ulaza u staru sakristiju (sada Zbirka sakralne umjetnosti) čuva se Večera u Emausu, ulje na platnu iz XVII stoljeća. Nasuprot propovjedaonice postavljena je slika Bezgrešno začeće, a u crkvi se još mogu vidjet i umjetnički radovi San sv. Josipa i Bijeg u Egipat nepoznatih venecijanskih umjetnika iz XVII stoljeća. Križni put djelo je Veneria Trevisana.
Nakon II. svj. rata crkva je postajala sve trošnija. G. 1976. preslagan je krov, postavljeni su oluci i na prozore novo armirano staklo. G. 1981. postavljena je nova električna instalacija. G. 1982-90. crkva je iznutra okrečena kad je zbog pomanjkanja sredstava skinuta imitacija mramora sa stupova i uskog polja koje čitavom dužinom crkve razdvaja simsove. G. 1995, u vidu proslave 200-godišnjice crkve počela je temeljita obnova. Postavljena je nova kanalica na krovu i novi bakreni oluci. Truli su drveni prozori zamijenjeni željeznim. Prejako svjetlo je prostor činilo neuporabnim zato je odlučeno prostor zaštiti vitražima koji kao cjelina „Prsten spasenja“ imaju biblijsku poruku spasenja. Vitraži su po idejnom projektu župnika Marijana Jelenića izrađeni u Laboratorio Artistico delle vetrate e dei mosaici Tito Toneguzzo u Monzi.
Prilikom krečenja crkve, slike su skinute i Restauratorski Zavod Hrvatske je ustanovio da su u „umirućem stanju“. Slike su dijelom obnovljene, dijelom restaurirane. Nažalost, ništa nije poduzeto za „Posljednju večeru“ Giovannija Contarinia iz 1598.g. Restauratorski je Zavod tada procijenio da bi u Vodnjanu samo za zaštitu drvene plastike i ulja na platnu trebalo 85.000 radnih sati.
U crkvi se čuvaju neraspadnuta Tijela: nadbiskupa sv. Leona Bemba (+1188.), svećenika sv. Ivana Olinia (+1300.), benediktinske opatice sv. Nikoloze Bursa (+1512.), te manji neraspadnuti dijelovi: torzo sv. Sebastijana (+282.), stopalo svete Barbare (+288.), jezik svete Marije Egipatske (+522.) i desni kažiprst carigradskog patrijarhe sv. Eutiha (+582.). Sveta Barbara, sv. Sebastijan i sv. Marija Egipatska poznati su sveci, a sv. Leon Bembo, sv. Ivan Olini i sv. Nikoloza Bursa, su proglašeni svetima via facti, nakon što su se njihova Tijela javno izlagala kada se uz svo troje vezuju čudesna ozdravljenja, dobivanje milosti i hodočašća kroz stoljeća.
Godine 1983. utemeljena je „Zbirka sakralne umjetnosti“ a otvorena 20. prosinca 1984. Nemjerljive zasluge za njeno utemeljenje pripada pok. mgr. Vesni Girardi Jurkić, tada direktorici Arheološkog muzeja Istre u Puli, kasnije ministrici školstva i veleposlanici Republike Hrvatske pri UNESCO-u u Parizu. U prostorijama biše Sakristije izloženo je 179 predmeta, prevladavaju dragocjeni relikvijari, ulja, arheološki i liturgijski predmeti. Drugi je dio postavljen na katu 1990. gdje su izložena 534 izloška. Prevladavaju knjige, rukopisi, slikarska ulja na platnu, polikromatska drvena plastika, pa je taj dio nazvan „Biblioteka i pinakoteka“. Zbirka sakralne umjetnosti ukupno sadrži 713 eksponata od 400. godine do 19. st. i sakralna je izložba najvećeg opsega u Hrvatskoj.
Crkvi se hodočastilo na blagdan sv. Blaža, zaštitnika protiv bolesti grla, kada se vjernici pomazuju blagoslovljenim uljem. U prosnim danima, većina se crkava na teritoriju vodnjanske župe obilazilo procesijom moleći za blagoslov polja odlazeći i vraćajući se u prostor crkve. Procesije su trajale tri dana. Zadnja je takva zabilježena 1949.
Zvonik
Do crkve sv. Blaža, kao samostojeći građevinski objekt, diže se zvonik koji po svojim stilskim značajkama podsjeća na toranj sv. Marka u Veneciji. Toranj je sagrađen na mjestu starog hospicija u kojem su svećenici držali školu. Do njega je bilo svratište (hospitale), kojeg su držali franjevci, a služilo je za smještaj siromašnijih putnika i beskućnika. Sjeveroistočno od svratišta bio je ograđen prostor dvorišta – Corte). za životinje zatečene na tuđim posjedima ili u šteti.
Zvonik je zidan u dvije faze. U prvoj 1815. godine krovom na četiri vode do visine zvona. Zvao se „župni toranj“ za razliku od „gradskog tornja“ u kaštelu. Godine 1882. ukazala se potreba za proširenjem prostora za zvona. Župnik iz Bala Giovanni Deperis izradio je nacrt za nov smještaj zvona i za izgradnju piramide. Zbog financijskih razloga nacrt je pojednostavio građevinski inženjer Giovanni Sandri. Radovi su koštali 7000 forinti i trajali su deset mjeseci. Zvonik je tako dosegao 60 m visine, dovršen i svečano predat u funkciju 1. svibnja 1883. godine. Desetak godina kasnije crkvena su zvona istrošena. Nakon sabirne akcije među žiteljima nabavljena su iz Italije nova zvona i brodom dopremljena preko Fažane. U tijeku prvog svjetskog rata dva su zvona oduzeta u ratne svrhe, a godine 1923. slivena su nova, a ta su, ukupne težine 2400 kg, oduzeta 1942. Prema nekim saznanjima ta su zvona ostala nerastopljena i čuvaju se u skladištu u Udinama. Nažalost, nastojanja da se vrate nisu urodila plodom. Sve do nedavno služilo je samo jedno zvono teško 1845 kg.
U nedjelju 9. svibnja 2010. u 17 sati biskup mons. Ivan Milovan je na tlu blagoslovio dva nova zvona. Srednje je težine 1080 kg s likovima vodnjanskih suzaštitnika svetih Lovre i Kvirina i natpisom: „Bila ti, Presveto Trojstvo, vječna slava! Sveti Kvirin, sveti Lovro Molite za nas“. A manje težine 780 kg sa simbolom navještenja i natpisom: „Od smrti vječne oslobodi nas, Gospodine!“ Na oba zvona je prema običaju naznačeno vrijeme: „Za upravljanja Crkvom pape Benedikta XVI. i župom župnika Marijana Jelenić 2010.“
Zvona su inaugurirana 30. svibnja na blagdan Presvetog Trojstva i dan prve Pričesti. Zvonit će po starom običaju: srednje svakodnevno za Anđeosko pozdravljanje i za nedjeljne mise, srednje i malo za veliku misu u nedjelje, malo za mrtve te sva tri na najveće blagdane i zgode.
SVETA TIJELA I ZBIRKA SAKRALNE UMJETNOSTI
CORPI SANTI E COLLEZIONE D’ARTE SACRA
RADNO VRIJEME
VI – IX od 9:30 do 19 h
Nedjeljom od 12-17 h
I – V i X – XII po najavi
tel. 00385 52 511 420 ili 00385 98 198 3231
e-mail: marijan.jelenic@zupavodnjan.com
