KOPIJA TORINSKOG PLATNA U HRVATSKOJ
Iz Hrvatskog restauratorskog zavoda Zagreb javljeno je Župnom uredu u Vodnjanu da je među preuzetim predmetima za restauraciju pronađena kopija Torinskog platna. Naime, o 200-toj godišnjici donosa relikvija iz Venecije u Vodnjan, trebalo je otvoriti još pet preostalih sarkofaga sa relikvijama. U listopadu 2017. sarkofazi su komisionalno otvoreni te je kanonski rekognicirano i znanstveno obrađeno 190 relikvija dvanaestoro svetaca. Tada je u sarkofagu svete Kordule (+305.) pronađeno odijelo pape Inocenta XII. (+1700.), par ženskih cipela, jedne rukavice i veći komad platna koji se dojmio kao neka zgužvana zastava. Ali je pomnim istraživanjem utvrđena slikana kopija Torinskog platna. Tako Hrvatska posjeduje još jednu dragocjenost. Dana je 21. listopada delegacija Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba u Vodnjanu sa župnikom razmatrala način i mjesto izlaganja.
Mišljenja o Torinskom platnu
Sveto platno, grčki àgia sindone je uvijek privlačilo. Papa Julije je 1506. odobrio štovanje Svetog platna uza sve što je i tada bilo sumnji o izvornosti. Od 20. st. Crkva odobrava štovanje. Mišljenja su o Torinskom platnu različita. Čak ni nakon naučnih istraživanja, mišljenja nisu usuglašena. U Torinu se štuje platno za koje je, kako se vjeruje, bilo umotano mrtvo Isusovo tijelo. Više se Papa o tome izrazilo pozitivno. Čak je i antipapa Klement VII. 1390. govorio o izlaganju Svetog platna. Papa Julije II. je odobrio štovanje i utemeljio blagdan 4. svibnja. Papa je Pio XI. članovima Katoličke akcije kao dragocjenost djelio sličice Isusova lica preslikanog sa Torinskog platna. Pijo XII. je sudionicima nacionalnog euharistijskog kongresa u Torinu 1953. preko radija poručio: „Torino kao dragocjeno blago čuva Sveto platno na kojem je izmučeno tijelo i izmučeno božansko lice“.
Papa je Ivan XXIII. Dobri, sada svetac, 1963., prigodom primanja štovatelja Svetog platna rekao: „To je prst Božji.“ Papa Ivan Pavao II. je prilikom posjeta Svetom platnu 13. travnja 1984. rekao: „Sveto platno je, prihvatimo li zaključke tolikih znanstvenika, jedinstveno svjedočanstvo Pashe, muke i uskrsnuća. Svjedočanstvo nijemo, a ujedno tako rječito!“ Za papu Benedikta XVI: Torinsko je platno „ikona“ i „relikvija“, kako je rekao na pohodu Torinu kad ga je dočekalo 50.000 vjernika, a te se godine predbilježilo za pohod Svetom platnu više od dva milijuna hodočasnika. Taj je posjet imao i ekumensko značenje jer su nazočili predstavnici carigradskog i moskovskog patrijarhe jer su Sveto platno križari pred opasnošću prenijeli na Zapad. Godine 2018. je nadbiskup Cezare Nosiglia službeno zadužen za čuvanje Svetog platna. Govori se i čudesima uz Sveto platno.
Povijest Torinskog platna
Poznati naziv Santa Sindone, ili Sveto Platno, prvi se puta spominje 1363. Platno se nalazilo u Chambery, glavnom gradu savojskih knezova od 1446. do 1503. Godine 1578. duka je Emanuel Filibert platno donio u Torino. Razlog je bila pobožnost. Naime, u vrijeme kuge u Milanu, milanski se nadbiskup sveti Karlo Bomejski zavjetovao pješke pješačiti k Svetom platnu za prestanak kuge. Kad je Emanuel Filibert doznao za njegovu namjeru, želio je nadbiskupu skratiti put, pa je platno donio u Torino gdje je i ostalo.
Sveto je platno samo nekoliko puta napustilo Torino. I to, u vrijeme dolaska Francuza 1706. kada je sklonjeno je Genovi. Zbog straha od uništenja, u vrijeme Drugog svjetskog rata 1939., sklonjeno je u opatiji u Montevergine u Campaniji gdje skriveno ostaje sve do 1946. godine.
Za vrijeme izlaganja javnosti 1898., torinski je odvjetnik i fotograf amater Secondo Pia dobio dozvolu fotografirati Sveto platno. I tada su se razvijanjem na negativu pojavili obrisi pozitiva, tj. konture ranjenog tijela, što je bilo veliko otkriće i izazvalo radoznalost, dok u novije vrijeme nisu brojni znanstvenici modernim pomagalima pokazali detalje i izazvali veliki interes za tu svetinju. O rezultatima je održano i više znanstvenih simpozija.
Kopije Torinskog platna
U početku kršćanstva relikvije imaju veliko značenje. I brojna su hodočašća krenula prema relikvijama. I prema mjestima i predmetima za koje se predmijevalo da su bili u vezi sa svecima, sa Isusom i Marijom. Tako je i Torinsko platno postalo privlačno. U nemogućnosti hodočašćenja u Torino, kraljevi su, imućne crkve i pojedinci kod proslavljenih slikara naručivali kopije za pobožnost puka i vlastitu. Kopijom se obično diralo izvorno Platno, pa se zbog diranja štovalo istom pobožnošću kao i izvorno.
Danas se zna za oko 50 kopija Torinskog platna diljem svijeta: u Italiji, Španjolskoj, Belgiji, Portugalu, Švicarskoj, Meksiku i Americi, izrađenih između 1516. i 1933. Među štovateljima Svetog platna poznat je španjolski kralj Filipp II. Kad osobno nije mogao hodočastiti u Torino, išao je rođaku Emanuelu Filibertu „da mu kod odličnog slikara naruči sliku Torinskog platna i pošalje u Španjolsku i umjesto pravog Platna, čuvati će ga sa svim poštovanjem“. Prema predaji, slikar je iz poštovanja Sveto platno slikao obrijane glave i klečeći.
Jedna se kopija od 1516. danas čuva u Belgiji u Lier a pridaje se slikaru Düreru. Torinsko je platno veliko, veličine 444 x 111 cm za prihvat Svetog Tijela u ležećem položaju i odozgor je bilo natkriveno, pa iznosi dvije ljudske dužine. Ali je po rubovima zbog požara bilo nadodano za oko 8 cm.
Platno u Vodnjanu
Platno pronađeno u Vodnjanu je veličine 450 x 143 cm, što odgovara Svetom platnu u Torinu. Platno je bilo veoma zgužvano i ima tragove oštećenja kao i ono u Torinu. Naslućuje se Isusov lik sa leđne strane kako je tijelo ležalo i sa gornje kako je bilo natkriveno. Među kopijama ima raznih veličina, kopija samo jednog dijela i kopija samo glave. Veličina je kopije ovisila o vještini umjetnika i kupovnoj moći naručitelja.
Pošto je ovo platno istih dimenzija kao i u Torinu, sigurno je djelo nekog važnog umjetnika i bogatog naručitelja. Kako je nađeno u sarkofagu rimske mučenice svete Kordule (+305.), moglo je biti naručeno i za neku rimsku crkvu. Kako je i kada stiglo u Veneciju, za sada nije poznato. Nalazimo se pred brojnim zagonetkama. Viši konzervator i restaurator Marija Župčić sa Odjela za tesktil, papir i kožu Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba javila je župniku veliko otkriće. Platno je od listopada 2017. u njihovu Odjelu gdje je Platno prepoznato i gdje se nakon istraživanja predviđa restauracija. Za sada se razmišlja gdje naći prikladno mjesto za pristup hodočasnika.
Na našoj je kopiji i natpis klasičnim slovima „ AUG TAU EX ARCHETIPO“, što bi vjerojatno puni natpis bio: „AUGUSTUS TAURINESIS EX ARCHETIPO“, tj. Dragocjeno Torinsko (Platno) prema izvorniku. To kopiji daje veliku važnost. Iako za sada ne znamo tko ju je sve posjedovao i koliko se ljudi po toj relikviji približilo Kristu, njena je važnost neupitna. U nas se najviše Svetim platnom bavio franjevac o. Josip Marčelić (+2018.). On između ostaloga za Platno kaže: „ Otkriva stazu uskrsnuća i neraskidivo je vezano sa najvećim događajem kršćanstva – Kristovim izlaskom iz groba tri dana nakon smrti na križu.“ U Vodnjanu je kopija od 1818., tj. preko 200 godina. Tako je jedna znamenita relikvija, makar drugog reda, stigla u Hrvatsku, pa će zajedno sa odijelom pape Inocenta XII. biti na diku našoj Crkvi koja to čuva i na radost hodočasnicima i turistima koji rado obilaze kulturne i vjerske sadržaje u nas.
Marijan Jelenić
