Ostale crkve Vodnjanštine

Sv. Marko

U luci Marić (porto Mariccio) na udaljenosti od tristotinjak metara, u turističkom naselju zvanom Nova Barbariga, pronađeni su neznatni ostaci srednjovjekovne crkve ili kapele Sv. Marka. To je bila crkva gotovo kvadratna tlocrta (6,8 x 6,3 m), s istaknutom polukružnom apsidom, a tragovi su joj neznatni jer su zidovi široki 55 cm sačuvani u visini od 20 do 70 cm.

Majka Božja

Crkva Majke Božje u Barbarigi čiji počeci vjerojatno sežu u IX. st. porušena je nakon II svj. rata, u jeku širenja ateizma i teorije da je čovjek nastao od majmuna.

Sv. Agneza

Betiga je naseljeno mjesto pokraj Barbarige, s kojom je zapravo i spojena, a ime je također dobila prema jednoj obitelji španjolskog podrijetla. Obitelj Bettica bila je od 1520. godine zabilježena u Vodnjanu i na tom je području imala svoje posjede. Međutim, Betiga ima znatno stariju povijest jer ima ostataka triju rimskih vila, jedno vrlo staro groblje i ostatke vrlo starih crkava. Crkva Sv. Agneze iz 5. st., iz tzv. ostrogotsko-ranobizantskog razdoblja, otkrivena je 2005. godine otkopavanjem gromače zasute građevnim otpadom iako se lokalitet i prije nazivao Sv. Agneza (rimska mučenica iz 3. ili 4. st.). Lokalitet se nalazi pri kraju naselja, ispred današnjega restorana Danijela, a radi se o ostatcima manje građevine (9 x 11,5 m) s 4 jaka kontrafora na istočnoj strani. Na zapadnoj se strani nalazi nekoliko stuba od velikih monolitnih blokova, a na sjevernoj strani nalazi se tanji ophodni zid i potpuno uništen, vjerojatno ulazni zid na južnoj strani. Prema kazivanjima jednoga starog mještanina u II. svjetskom ratu, taj je zid potpuno uništen gradnjom bunkera za namirnice. Arheološka su istraživanja to potvrdila jer je na visini od 80 cm znatno uništen pod od morta. Stoga se zaključuje da se radi o višeslojnoj građevini i da je crkva vjerojatno izgrađena na manjem mauzoleju iz 2. st., da je potom pretvorena u starokršćanski mauzolej, a potom u grobnu kapelu. Uokolo je pronađeno više grobova, a svi su otkopani zidovi konzervirani.

Sv. Andrija

Ostatci monumentalnoga samostanskog sklopa Sv. Andrije nalaze se nešto južnije, također na kraju naselja. Kompleks se istraživao 1975. i 1976., a pronađeni su mnogi podni mozaici, tragovi fresaka, grobnice i sl. Danas su na tom mjestu ruševine koje su zbog mnogih pokušaja devastacije ograđene žičanom ogradom. Jezgra je kompleksa lezenama raščlanjena trolisna kapela (cella trichora), u obliku djeteline, nastala na prijelazu 4. i 5. st. s višebojnim podnim mozaikom. Kapela je izgrađena na ostatcima prijašnjega rimskog zdanja, a u svakoj je apsidi bila po jedna grobnica. Nedugo nakon izgradnje prvotna je kapelica uklopljena u novoizgrađenu trobrodnu baziliku, a središnji je brod također imao podne mozaike s imenima donatora. Uz sjevernu stranu trobrodne bazilike izgrađeni su atrij s cisternom okružen porticima te stambene i gospodarske prostorije. U ranom je srednjem vijeku uz južnu stranu bazilike podignuta krstionica s apsidom i nova grobna kapela. Bogati ostatci predromaničke skulpture, kao što su dijelovi četverostranog ciborija i arhitrav oltarne pregrade s natpisom, ukazuju na adaptacije tijekom 9. st. Vjeruje se da je cijeli kompleks pripao benediktinskom samostanu tijekom 7. ili 9. st. i oni su ga temeljito obnovili. Osim toga, od 9. do 13. st. benediktinci su zapadno od bazilike izgradili potpuno novi dio koji je tvorio samostan s atrijem, cisternom i drugim prostorijama u kojima su živjeli. Samostan je s crkvom napušten u 13. st. zbog kuge.

Sv. Blaž

Mednjan je gradić ovalnog oblika do uništenja 1226. Na krajnjem sjevernom djelu još se vide ostaci crkve sv. Blaža. Prilikom sjedinjenja vodnjanskih naselja u jedno, današnji Vodnjan, preostali su žitelji štovanje sv. Blaža prenijeli u Vodnjan. Danas je zaštitnik Vodnjana sa mučenicima sv. Lovrom i svetim Kvirinom.

Sv. German

Ostatci velike trobrodne bazilike posvećene pulskom svecu i mučeniku Sv. Germanu nalaze se dvjestotinjak metara istočno od Mednjana, neposredno uz asfaltnu cestu. To je bila pravokutna trobrodna crkva s tri apside, koje su iznutra polukružne, a izvana poligonalne, što kao u uvijek upućuje na bizantsko razdoblje, dakle na drugu polovicu 6. st. Crkva je bila duga približno 21,5 m, a široka 12,5 m. Danas je sačuvan samo dio sjevernog zida, do visine od 2 m i dio sjeverne apside. Ostalo je zatrpano gomilama kamenja, posebno u područjima gdje ne bi trebalo biti drugih zidova. Ruševine su bazilike otkrivene početkom 2008. kada ga je vlasnik zemljišta odlučio očistiti od gustoga raslinja. U međuvremenu je raslinje ponovno izraslo, tako da treba zaista pažljivo istraživati kako bi se obrasli ostatci uopće uočili.

Sv. Martin

U neposrednoj blizini nalazi se crkva Sv. Martina, nikad istražena romanička crkva koju neki svrstavaju u 13. ili 14. st., a neki vjeruju da je izgrađena krajem 11. st. Jednobrodna crkva s polukružnom izbočenom apsidom, sačuvana do visine krovišta, sagrađena je na mjestu ili u blizini ranije sakralne građevine, čiji su ornamentirani ulomci kamenog namještaja ugrađeni u zid pročelja. Ponovo je upotrijebljen i podanak oltarne ograde, skraćivan s obje strane te postavljen u crkvu u istoj funkciji. U širem opsegu oko lokaliteta nađeni su brojni tragovi opreme antičkih gospodarstava. Krov se navodno srušio prije pedesetak godina, ali vjernici crkvu i dalje obilaze i ostavljaju zavjetne darove pokraj oltara: sličice majke Božje, novčiće, cvijeće… U crkvu je ugrađeno mnogo spolija starije sakralne građevine, poput ulomaka kamenog namještaja s ornamentima, a ponovno je uporabljen i podanak oltarne pregrade. Neki su po tome zaključivali da je Sv. Martin građen na mjestu starije crkve, ali je gotovo sasvim sigurno da svi ugrađeni kameni dijelovi potječu iz pedesetak metara udaljenog Sv. Germana. U široj su okolici pronađeni brojni tragovi antičkoga gospodarstva.

Sv. Mihovil Banjolski

U vodnjanskome polju, otprilike dva kilometra od crkve Sv. Foške, otkrivena je 1907. trobrodna bazilika s tri polukružne apside i narteksom. Dužina je bazilike 23,75 m, a širina 13,5 m. Otkrio ju je folklorist i kulturni povjesničar Domenico Rismodo (1862.-1945.), a lokalitet je nazvan Sv. Mihovil Banjolski, s pretpostavkom da je u blizini bila antičke kupelji i da je možda bila dio većega samostanskog kompleksa. Zato se mjesto zove „Banjole“ od latinskog naziva „balneolium – kupalište. Kompleksu s ostatcima srednjovjekovne bazilike pripadali su i graditeljski tragovi nestaloga naselja, ali i kapelica Sv. Mihovila iz 1456. u koju su ugrađeni veliki ulomci predromaničkoga i romaničkoga crkvenog namještaja iz obližnje starije crkve. Ti ulomci dokazuju kontinuitet kultnoga mjesta, ali svojim figuralnim bogatstvom svrstavaju cijelo arheološko nalazište među najznačajnije lokalitete Vodnjanštine.

U toj je srednjovjekovnoj fazi bazilika imala tri odvojene apside, što je inače dosta rijetko, a središnja je apsida izvana imala lezene. Brodovi su bili odvojeni sa po jednim pilastrom i s četiri stupa. Svetište je bazilike bilo odijeljeno oltarnom pregradom, a ispred svetišta, u srednjem brodu, bio je pravokutni kor i okrugli ambon (govornica). U prostoru za vjernike pronađena je škropionica i oltar s križem. Popločenje u apsidama je bilo izvedeno od nepravilnih kamenih ploča, među kojima ima ulomaka i rimskih natpisa. Najniža je razina poda u zapadnom dijelu crkve u kojem ima nekoliko stuba, a svetište je bilo također povišeno manjim stubama. Posebnu je pozornost izazvao kvadratni prostor u južnom brodu s iznimnom debljinom zidova (70 cm) za kojega se vjerovalo da se radi o zvoniku, ali je tu pretpostavku opovrgavala njegova mala površina. U dosadašnjim je istraživanjima pronađeno više ulomaka meke kamene plastike i mnogo raznobojne žbuke koja potvrđuju da je bazilika bila oslikana.

Sv. Spasitelj (San Salvatore)

Na ostacima davnašnje gradine, uz sjeverozapadnu granicu s općinom Bale – Valle, niknula je stancija Negrin. Crkva Svetog Spasitelja (San Salvatore) je danas praktički uklopljena u kuću za odmor. Unutar spomenutog kompleksa uzidani su ostaci rimske ville rusticae.

Sv. Ivan Turnina

Na četvrtom km od Vodnjana, oko 350 m istočno od magistralne ceste stoji romanički zvonik iz XII. st. Ondje je do 1922. bila i pripadajuća crkva i vjerojatno samostan. Riječ je o jednobrodnoj crkvi dugoj 6,4 m i širokoj 6, m, s istaknutom apsidom koja je izvana poligonalna, a iznutra polukružna. Četvrtasta je tlocrta s monoforama i biforama pri vrhu. Nakon francuske uprave kompleks je došao u privatne ruke. Godine 1927. crkva je porušena za gradnju štale. Zvonik se srećom sačuvao. Jugoistočno od zvonika je podzemna cisterna, a grlić joj se nalazi uz Župnu crkvu u Vodnjanu. Tu je u XII. st. živio pustinjak, redovnik koji se odvojio od benediktinskog samostana u Betigi. Kompleks je posvećen svetom Ivanu apostolu.

Sv. Margareta

Nešto južnije i bliže Vodnjanu nalazi se potpuno sačuvana ranoromanička crkva Sv. Margarete, okružena maslinicima i suhozidom. Pretpostavlja se da je crkva građena krajem 11. st., a u njoj su sačuvane i nedavno restaurirane freske iz 13. st., s prikazom niza svetaca. Uz crkvu se nalazi i hrast koji se procjenjuje na 400 godina starosti. Uz crkvu je arheološki lokalitet, nažalost, za sada neistražen.

Sv. Mićel

Nekoliko stotina metara sjevernije nalazi se i arheološko nalazište Sv. Mićel (vjerojatno Sv. Mihovil), ali se ništa pouzdano ne zna o ostatcima moguće crkve.

Sv. Petar

U blizini, u predjelu zvanom Sv. Petar (San Piero), nekad se nalazila istoimena crkva čiji je položaj danas nemoguće ustanoviti.

Majka Božja od Zdravlja

Nešto zapadnije bilo je danas potpuno napušteno selo Gusan čiji su jedini tragovi crkva Majke Božje od Zdravlja, izgrađene 1854. na ostacima starije iz XIII. st. Ovo je ujedno i najljepši vidikovac, s pogledom na brijunski arhipelag, na zapadnu Vodnjanštinu i maslinike. Crkveno je dvorište prekrasno odmorište. Veliki križ je “misijski križ”. Drevni je običaj držati “pučke misije”, kada bi karizmatski propovjednici dolazili i u duhovnom pogledu obnovili narod. Na kraju se misija hodočastilo u ovu crkvu i k ovome križu. Novootkriveni i zatrpani ostaci nasuprot preko magistralne ceste podsjećaju na izumrlo naselje.

Sv. Tomo

Još južnije opet u vodnjanskom polju, Santolina, okruženu maslinicima nalazimo jednobrodnu četvrtastu crkvu Sv. Tome bez istaknute apside. I njoj se kao crkvi Sv Martina u Medanjanu krov urušio prije pedesetak godina.

Sv. Lucija

Od ostalih vodnjanskih crkava valja spomenuti crkvu Sv. Lucije (Luce) preko pruge i pokraj željezničkog kolodvora. Pretpostavlja se da je na tom mjestu bila trobrodna bazilika iz 6. st., barem o tome postoji jaka lokalna tradicija. Uostalom u vanjskim su zidovima nedavno obnovljene crkve bili uzidani i predromanički spoliji, a u blizini su bili i ostatci rimske vile rustike. Sveta Lucija je zaštinica vida i ovo je hodočasnička crkva za široku okolicu. Crkva je obnovljena 2006. g.

Sv. Petar od sedam kruna

Još sjevernije prilikom izgradnje plinovoda, na blagoj uzvisini, strojevi su naišli na ostatke crkve Sveti Petar “od sedam kruna” ispod masivne gromače. Od “sedam kruna” se zove zato što su iznutra na svakom zidu bile po po cijeloj visini tri plitke niše obrubljene na vrhu lukom, i sedma na zapadnom zidu s glavnim ulazom. Možda ti lukovi simboliziraju sedam sakramenata koje Crkva posjeduje i dijeli svojim članovima, a Crkva počinje sa sv. Petrom. Crkva je istražena i konzervirana. Potječe iz VII / VIII. st. Uz crkvu su nađeni žarni grobovi kao i u Rimu.

Sv. Kvirin

Na granici s općinom Svetvičenat uz samu cestu s lijeve strane je naselje Sveti Kirin na kojeg gleda s desne strane crkva sv. Kvirina. Od nekadašnje trodijelne bazilike, nakon kuge ostaje samo srednji dio s lođom. Sadašnja crkva zauzima središnji prostor starije crkve tako da su bočni zidovi u stvari zazidane arkade nekada trobrodnog zdanja. Izvorno je crkva imala po jednu polukružnu apsidu na kraju svakoga broda. U unutrašnjosti je sačuvan ostatak podanka oltarne ograde srednjeg broda. Stilske osobine crkve i njenog kamenog namještaja upućuju da je vjerojatno sagrađena na prijelazu iz 8. u 9. stoljeće. Pronađeni fragmenti skulpture starokršćanskih osobina ne isključuju mogućnost postojanja ranije jednobrodne građevine. Zemljište sjeverozapadno od crkve se zove “krvna vala”. Prema tradiciji, Turci su na pohodu na Istru došli i do nje u koju su se sklonili djeca i žene. Kad je turski paša konjem htio u crkvu, konj se prope na noge i pašinu glavu razbi o gornji dovratnik. U vojsci zavlada panika i vojnici su pobjegli. Sveti Kvirin je bio biskup u drevnom i veletrgovačkom gradu Sisak koji je od 35. g. pod vlašću Rimljana.

Sv. Jakov, bazilika Guran

Nedaleko današnjeg sela Guran nalaze se ostaci velike trobrodne bazilike s tri četvrtaste upisane apside. Brodovi su odijeljeni masivnim zidanim pilastrima. Pod je izrađen od malih opeka poslaganih na “riblju kost”. U crkvi su nađeni brojni ulomci ukrašenog kamenog namještaja (pluteji, propovjedaonica, prozorske tranzene). Osobine kamenog namještaja i tipologija arhitekture govore da je ova velika crkva bila sagrađena krajem 8. stoljeća. Tlocrt crkve i oblik apsida vrlo su slični onima crkve Sv. Foške, pa nije isključeno da je upravo guranska bazilika poslužila kao uzor za njenu gradnju. Godine 2004. dovršeno je revizijsko arheološko istraživanje, a ostaci crkve su konzervirani. U samom Vodnjanu u Starom gradu su također crkve sv. Jakova iz VIII / IX. st. i na Monte iznad Vodnjana nešto mlađa. Nije uobičajeno da se u župi nalaze više crkava istog sveca. Time se samo potvrđuje kako povijest Vodnjana nije još dobro poznata.

Sv. Šimun, Guran

Nedaleko stancije Sia na početku ceste za Marčanu nalazimo ostatke bazilike sv. Šimuna sagrađene oko VI. st. Ostaci su sustavno istraženi posljednjih godina. Uz baziliku je pronađeno i staro groblje. Manjih je dimenzija, bila je predromanička jednobrodna crkva s tri upisane apside. Slične je tipologije i proporcija kao crkva Sv. Stjepana u Peroju.

Sv. Cecilija

Sjeverozapadno od drevnog grada Gurana je crkva sv. Cecilije. Tragovi su to posljednje od četri crkve na istom mjestu. G. 1745. još je bila u funkciji što dokazuje kršteno dijete jednog sluge iz Hreljići. Crkva je istražena 2009.

Sv. Jakov, Guran

Na spomen je srušene bazilike istočno od Gurana bila podignuta nova, manja crkva sv. Jakova. Nalazila se naslonjena na kuću obitelji Cetina u Guranu. Još je 1973. godine bila pod krovom. Kad je obitelj Marija Cetine širila staru kuću, trebalo im je prostora pa je tadašnji Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Rijeke, nažalost, dozvolio uklanjanje crkve. Od ostataka crkve ostala je kamena ploča sa natpisom i godinom izgradnje 1526. Od crkve su još sačuvani oltar, stepenice oltara, natpis i preslica bez zvona.

Sv. Severin

Istočno od Gurana je bila crkva sv. Severina. Ruševine zarasle šikarom, izbrisale su je iz sjećanja žitelja. Spomen na crkvu bio jedino naziv polja „San Severin“. Prilikom gradnje plinovoda strojevi su naišli na ziđe i tako je zapravo otkrivena. Vjerojatno potječe iz IX. st.

Sv. Mihovil, Guran

Prostrano guransko plodno polje bilo je u XII. st. dobro benediktinskog samostana sv. Mihovila iz Pule jer je i Guran potpadao pod Pulu. Godine 1216. samostan dobro prepušta u feud Andriji Giraldo. Uređenjem granica 1300. godine Guran se sjedinjuje s Vodnjanom kao dobro akvilejskog patrijarhe. Naselje se iznad današnjih kuća zvalo u rimsko vrijeme Mons paternus – Paderno, koje nestaje u kugama u XV. st.

Sv. Jakov, Monte

Brdo južno od crkve Majke Božje Traversa zove se Monte. ondje je bila crkva svetog Jakova. Monte je bilo posebno poznato po vršenju žita. Zbog čistoće grada i potrebnog mira, žito se vršilo na periferiji. Ondje su u u koloni čekali vozovi s upregnutim konjima, govedima i magarcima na red. Na crkvu svetog Makarija i njegovo štovanje u Vodnjanu podsjeća nas jedino naziv polja i ostatak ruševina.

Kapitel

Na jugu prema Fažani na početku ceste u zoni Marane s desne strane prije aleje čempresa nalazi se kapela Kapitel. U njoj se čuva se veliko raspelo, vjerojatno najveće u Istri, djelo Andrea Trevisana mjesnog umjetnika.

Sv. Franjo Asiški

Na zapadnom izlazu iz grada, na cesti za Bale, nalazi se crkva Sv. Franje Asiškog s freskama iz 14. st. Građena je u XIII. st. Crkvi je nakon II. sv. rata pao krov i dio pročelja. Domaći vandali su uništili oltar. Crkva je opet pokrivena. Freske su popadale i ranije. Sada se vide samo tragovi.

San Zane (Sv. Ivan)

Zapadno od groblja u Vodnjanu u području Smaregliine ulice nalazila se crkva San Zane. Naziv je mletački što u prijevodu znači sv. Ivan apostol. Poput one u Gajani, i Vodnjan je imao crkva posvećenu istom svecu i evanđelisti.

Pra di Candia

Nekoć je groblje bilo oko župne crkve a na mjestu današnjeg bila je livada zvana Pra di Candia. Prema nekim navodima ondje je prije župne crkve bila prastara o kojoj se na žalost ništa ne zna.

Oratorij Sv. Ivana Krstitelja

Na mjestu današnjeg zvonika bio je Oratorij sv. Ivana Krstitelja koji su držali franjevci. Uz njega je bio i Hospicij za prihvat putnika i siromaha, također se tu držala škola. A na Gradini je bio franjevački eremitaž sa sličnom namjenom. Početkom gradnje današnjeg zvonika, sve je to uklonjeno.

Oratorij Kaštel

Na današnjem Narodnom Trgu bijelim kamenim pločama omeđene su granice negdašnjeg Kaštela. Kaštel znači „dvorac“ „kula“ u kojemu je stanovao gradonačelnik. Kaštel je imao nadvišenu kulu osmatračnicu, zatvoren zidinama sa „zubima“, zaštićen opkopom i mostom koji se dizao i spuštao. Unutar Kaštela je bila velika cisterna za vodu, čije se mjesto i danas vidi. Uz stan gradonačelnika još je u Kaštelu sala za suđenje, zatvor i Oratorij, tj. kućna kapela za molitvu.

Mala Gospa

Na vrhu Trgovačke ulice na mjestu spomenika Palim borcima NOBa, do 1956. postojala je crkva zvana Madonetta, što znači Mala Gospa. Crkva se tako zvala zbog svojih malih dimenzija, ali i zbog posvećenja Maloj Gospi, odnosno rođenju Marijinom. Ondašnji je biskup mons. Dragutin Nežić, nažalost, pod pritiskom tadašnjih vlasti dozvolio rušenje oronule crkve i postavljanje spomenika.

Majka Božja Pomoćnica

U istočnom dvorištu Ambulante bila je crkva Majke Božje Pomoćnice. Prema sjećanju, crkva je bila okruglog oblika kao poljski kažuni. Nije poznato kako je nakon II. svj. rata, nakon egzodusa Talijana, nestao inventar, niti kada je crkva srušena.

Sv. Nedjelja

Na odvojku za Galižanu stoji crkva sv. Dominike, ili Presvetog Trojstva. Crkva je po izgleđu mlađa, ali se u dokumentima spominje kao stara. Tek u vrijeme obnove posljednjih godina ustanovilo smo da je crkva gotskog oblika doista iz XV. st. U crkvi je dozvolom biskupa pokopan prvi vodnjanski ljekarnik Domienico Cozzeto. Tom je prigodom obnovljena i barokizirana. To je razlog što se sačuvala do danas. Crkvu su uništili u poratno vrijeme vodnjanski ovisnici. U crkvi se još vide tragovi posvetnih križeva, crteži jedrenjaka spašenih mornara u olujnom nevremenu, Ima i glagoljskih grafita što znači da su s crkvom bili vezani ne samo Talijani, žitelji Vodnjana. Iznutra je crkva zapuštena kao i veliki dio invenatra vodnjanskih crkava.

Sv. Nikola

Na raskrižju ulica, Zagrebačkom trgu bila je nekada crkva san Nicolò – sv. Nikole. Crkva je srušena nakon francuske uprave kao i mnoge druge.

Sv. Eufemija.

Samo dvadesetak metara zapadnije. kamenom intarzijom označen je tlocrt crkve sv. Eufemije. Zvonom sa te crkve gradski vijećnici su pozivani na radne sastanke u crkvu sv. Jakova.

Sv. Lovro

Ovdje je prije ujedinjenja vodnjanskih sela početkom XIII. st. bilo naselje San Lorenzo. Za sjedinjenja, svako je selo htjelo sačuvati spomen na svog sveca. Tako je sv. Lovro, suzaštitnik Vodnjana, na glavnoj pali na dnu župne crkve.

Sv. Josip

U Vodnjan su dolazili korizme propovijedati glasoviti propovjednici iz Italije. Posebno se narod bio vezao na kapucine i pod svaku cijenu ih htio imati u svojoj sredini. Zato je 1745. dobrovoljnim radom izgrađen samostanski kompleks s crkvom sv. Josipa, klaustrom, cisternom i vrtom. Kapucini su ovdje živjeli pedeset godina, do dolaska francuske uprave 1805. koja je ukinula samostan i pretvorila u Mornaričku bolnicu. Neko je vrijeme ovdje i Austrija imala bolnicu. Austrija je nakon preseljenja bolnice u Pulu na molbu župnika dio samostana prepustila časnim sestrama Presvetih Srdaca koje su ovdje imale dječji rikreatorij. Domenico Rismondo je kao veliki ljubitelj lokalne povijesti u klaustru bio postavio lapidarij. Nakon II. sv. rata, nove su vlasti od velike crkve napravile kinodvoranu, od vrta gradski park, u prostor se samostana bespravno uselila obitelj a lapidarij je odnio Arheološki muzej u Puli. Kad je kino prestalo raditi, ovo je zdanje na žalost potpuno zapušteno i danas uglavnom ruševina. Župnik je predlagao da se ovaj kapitalni objekt upotrijebi za Međunarodnu restauratorsku školu u koju bi dolazili studenti i raznih zemalja sa svojim stipendijama i studijski bi se restauriralo ogromno kulturno blago Istre koje propada.

Sv. Antun opat

Na odvojku ceste prema Fražani, je crkva Sv. Antuna opata i pustinjaka, vjerojatno iz XIII. st. sa ostacima fresaka. U krugu crkve vodnjanski dobročinitelj Angelo Ceccon podigao je starački dom i obnovio zarušenu crkvu. Na nadvratniku su reljefi triju svetaca od kojih središnji predstavlja sv. Antuna. Crkva je jednobrodna s izbačenom apsidom slično onoj crkvi Sv Katarina. Krstionica je ispred crkve. Sveti Antun je zaštitnik domaćih životinja, pa se na njegov blagdan u dvorište oko crkve dovodilo na blagoslov volove i krave, a za druge životinje nosilo se kući blagoslovljenu sol.